Bilaj i Gospić, 25 godina poslije

Objavljeno: 29/08/2016

Na današnji dan, u predvečerje 29.kolovoza i u noći na 30.kolovoza 1991.godine napadnuti su Bilaj i Gospić. Danas, 25 godina kasnije polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća, te služenjem svete Mise prisjećamo se svih onih koji su dali svoje najvrjednije, svoje živote u stvaranje slobodne i neovisne Republike Hrvatske. Stariji pomalo zaboravljaju kako je bilo, mladi su ponešto čuli, no danas u Bilaju pokazalo se da ima onih koji se jako dobro sjećaju i koji sve nas podsjećaju na zahvalu žrtvama i zahvalu Bogu

BILAJ- „Kad god dođem u Bilaj, nadiru sjećanja iz tih teških dana. Tog predvečerja, 29.kolovoza 1991.godine išli smo gledati dnevnik kako bi čuli što se događa jer smo znali da je sve napeto. Prije toga u pećinu smo donijeli vodu, iščekivao se napad. Odjednom smo čuli neke eksplozije, stali smo zbunjeni jer nismo imali znanja i iskustva,a onda nam kaže jedan policajac,Zagorac „bježmo,to su granate“. Posakrivali smo se,a onda čim se malo smirilo išli tražiti svoje sumještane gdje su i kako su“- govori nam prije mise u kapelici Svetoga Stjepana Prvomučenika velečasni Stjepan Zeba koji je u tim teškim danima vodio župu Bilaj i bio sa svojim župljanima do ljeta 92.godine. Upravo je ta pećina bila i kuhinja i spavaonica, ali i crkva gdje su se Bilajčani okupljali, molili, služili Svete mise. Možda je i ta izjava koju je vlč. Zeba dao našem portalu,ali i propovijed koju je održao tijekom mise dobar putokaz kako bi se i u školama mlade moglo učiti što i kako je bilo prije 25 godina. Putokaz je to i političarima koji povijest koriste za svoje često pogrešne poruke prečesto temeljene na manipuliranju svjetonazorima. Putokaz je to i mudrim kreatorima hrvatske povijesti u školstvu, stvarateljima kurikularne reforme koja nikako da krene. Ali eto, čovjek koji je to preživio, i čovjek koji dolazi iz Crkve na jednostavan način pričajući događaje pokazuje mladima kako se tada živjelo. A živjelo se teško, miris baruta dolazio je sa svih strana prema Bilaju i Gospiću.

29.kolovoza 1991.godine oko 19:30 sati zapucalo se na Bilaj, nekoliko sati kasnije na Gospić. Trebalo je tada čuvati živote. „Neki su mi poslije prigovorili zašto nisam sklonio oltarne slike iz zapaljene crkve, a ja ih pitam:jesam li trebao ljude istjerati da izginu,a da slike uščuvamo?Slike lako napravimo, živote treba spašavati“- kazuje velečasni Zeba. I životi su spašeni, i Bilaj je spašen, kao i Gospić i Lika, stvorena je tada Hrvatska. Sada, ove godine točno 25 godina poslije, ne samo da se sjećamo žrtava, kojih je nažalost moralo biti, nego se zahvaljujemo i Bogu i žrtvama. Možda Zeba s pravom zamjera Bilajčanima i Gospićanima što ih više nije pohrlilo u Bilaj na svetu misu i cjelokupno obilježavanje 25 godina od prvih ratnih napada na Bilaj i Gospić. „Moglo bi nas biti puno više da damo Bogu hvalu za sve ove hrabre sinove i kćeri koji su položili svoje živote“- kaže Zeba. No, život ide dalje, stariji znaju kako je bilo, ali onda trebaju prenositi istinu mladima. Jedan od takvih načina je i ovakvo obilježavanje u sklopu kojega su zapaljene svijeće i položeni vijenci u spomen na branitelje iz Rijeke koji su iz svog mirnog grada ne razmišljajući, došli braniti Bilaj,Liku,Gospić i Hrvatsku, a njih 6 u samo jednom danu, 14.prosinca 1991.godine položilo je život u Bilaju za slobodnu Hrvatsku. Položeni su vijenci i zapaljene svijeće i u bilajskom groblju, kod središnjeg Križa i kod spomen obilježja u spomen na tristotinjak žrtava komunističkog režima i četničkog divljanja po ovom dijelu Like od 1945-1991.godine. Počast su odala izaslanstva grada Gospića i Ličko-senjske županije, braniteljskih udruga, Policijske uprave Ličko-senjske i branitelji s riječkog područja.

Milan Tomašević