BRAVO: Naša Gospićanka (Ličkoosičanka) Martha Miletić izlaže na 6.Trijenalu autoportreta u Samoboru!!!

Objavljeno: 19/09/2024

GOSPIĆ- U Galeriji Prica u Samoboru ove jeseni, i to 18.listopada od 19 sati bit će otvoreno 6.Trijenale autoportreta. Među izlagačima bit će i naša Gospićanka ili bolje rečeno Ličkoosičanka  Martha Miletić. Povodom skorog otvorenja ove izložbe za portal Ličke novine  viša kustosica Nikolina Šimunović napisala je opširan, ali odličan tekst koji prenosimo u cijelosti: Izložbena manifestacija koja se održava svake tri godine, kao što joj i sama riječ govori, pokrenuta je 2008. godine u Samoboru. Začetnik te ideje bio je hrvatski slikar i ilustrator, no povrh svega veliki entuzijast Branimir Dorotić.

Taj umjetnik rodom s Brača u jednom trenutku života skrasio se u Samoboru, koji je za njega postao svojevrsno središte mnogobrojnih ideja i kreativnih projekata. Jedan od njih je i pokretanje trijenala autoportreta u sklopu Udruge likovnih umjetnika Samobor (ULUS Samobor), čiji je tada bio član. Ideja sama nije došla tek tako. Dorotić je osoba izrazito društvena, prijateljska i otvorena za poznanstva i druženja, a upravo je jedno dugogodišnje prijateljstvo “kumovalo” toj ideji te pokretanju trijenala autoportreta. Bilo je to prijateljstvo s dr. Klementom Lukinom. Njegovi suvremenici kažu da je bio osoba koja djeluje tiho i povučeno, udubljen u svoj posao ljekarnika u svoje slobodno vrijeme vrlo rado se kretao među kulturnjacima svih umjetničkih područja te je pritom stvorio svoju jedinstvenu zbirku. Kako autor prvog trijenala autoportreta Gudio Quien u svom tekstu predgovora navodi:
-Od 1963. godine do kraja života Klement Lukin sakupio je zbirku od oko 2000 umjetnina, od kojih je oko 1600 autoportreta. Uglavnom to su djela manjih dimenzija, većinom slikarska, uz manji broj kiparskih ostvarenja. U zbirku Lukin ušli su umjetnici različitih generacija i različitih izraza. Ti autoportreti trag su određenih umjetničkih osobnosti kao što, u određenoj mjeri, reflektiraju događanja na hrvatskoj likovnoj sceni prošlog stoljeća.

Idejna misao vodilja pokretanja trijenala bila je želja da se bogata zbirka Klementa Lukina svakim novim izdanjem ove manifestacije jedan dio zbirke predstavi javnosti i pritom stručno obradi što uključuje katalogizaciju i fotografsku dokumentaciju. Pokretanje ove manifestacije za organizatore nije bilo nimalo lako. Bez obzira što je postojala kvalitetna, no ne obrađena Zbirka Lukin ona je činila samo jednu polovicu ovog kompleksnije zamišljenog projekta. Drugi dio izložbe je želja organizatora za predstavljanjem radova likovnih umjetnika suvremenika i njihovog pogleda danas i sada na ovu uvijek aktualnu temu.

Izložba “1. trijenale hrvatskog autoportreta” realizirana je 2008./ 2009. velikom voljom i predanošću Branimira Dorotića te autora predgovora, selektora izložbe i autora likovnog postava povjesničara umjetnosti Guide Quiena uz veliku pomoć Udruge likovnih umjetnika Samobor i Galerije Prica. Pritom je predstavljen 40 radova iz Zbirke Lukin i 64 rada suvremenih autora.
Nakon tri godine realiziran je “2. hrvatski triennale autoportreta – Koegzistencije” u razdoblju 2011. / 2012. u prostoru Galerije Prica, POU Samobor i dalje u organizaciji ULUS Samobor prilikom čega je pozvana izbornica i autorica izložbe bila Višnja Slavica Gabou, koja je donijela i nekoliko promjena. Uvedena je idejna smjernica točnije koncepcije izložbe pod kojom će biti realizirana izložba, kao i službeni poziv za sudjelovanje uz detaljan obrazac prijave i pravilo za umjetnike koji mogu prijaviti radove nastale u zadnje tri godine. Time se dobio određeni vremenski presjek u kojem su vidljive promjene u promišljanju u razdoblju između dva izdanja trijenala nastale utjecajem društvenih, političkih i ekonomskih okolnosti koje neminovno utječu na umjetnike.

Autorica koncepcije i izložbe povjesničarka umjetnosti Višnja Slavica Gabou vrlo jasno je navela smjernice drugog izdanja trijenala u svom tekstu poziva umjetnicima za sudjelovanje “Put zacrtan pri organizaciji Prvog triennala autoportreta poštovao bi se i pri koncipiranju Drugog triennala, što je i jedan od razloga odabira koncepcije “Koegzistencije”. Naime, sada bi se tema razvijala u smislu bliskog (a ne odvojenog) postavljanja radova (“bliskog suživota”), te tako uzbudljivog konfrontiranja i u konačnici promatranja načina koegzistiranja tri različite cjeline: odabranih radovi iz Zbirke Lukin, radova pristiglih i žiriranih za Drugi triennale autoportreta, te probranih radova – autoportreta autora novije hrvatske umjetnosti koji su ili radili ili boravili u Samoboru, te tako svojim djelima ostavili traga u povijesti grada. “Koegzistencije” bi tako pokazale ispreplitanja i usuglašavanja na nekoliko nivoa. Prvo na nivou prostora i vremena (3 cjeline, s djelima različite dobi i različitog prostora, koja bi se sad sastala u jednoj prostorno-vremenskoj točci), zatim pristupa i izričaja (unatoč mnoštvu različitosti, tu postoje uvijek neke zajedničke konstante), te najposlije na nivou načina interpretiranja same teme (podteme u “sekciji” prijavljenih radova: Deskripcije, Projekcije i Skrivene istine).”

Pritom su predstavljena i muzejski obrađena 52 nova umjetnička rada iz Zbirke Lukin u Zagrebu i 86 radova u različitim likovnim tehnikama umjetnika odabranih stručnim žiriranjem.
Tijekom trajanja izložbe također je uvedena još jedna novost u koncepciji same izložbe, a to je dodjela nagrade Galerije Prica u obliku samostalne izložba u narednoj godini u prostoru Male dvorane Galerije Prica, a kategorija prema kojem je žiri birao bila je odabir rada umjetnika/umjetnice do 35 godine života. Dobitnica te nagrade bila je mlada umjetnica Ivani Ognjanovac s radom “Duh 4” 2009.

Slijedeće izdanje ove manifestacije realizirano je 2014. godine pod nazivom “3. hrvatski međunarodni triennale autoportreta – Identiteti”. Kako se pokazalo ideja autoportreta je vrlo aktualna među umjetnicima i zbog sve veće složenosti ovog projekta organizaciju izložbe je u potpunosti preuzela Galerija Prica, POU Samobor koja to i radi do danas. Autorica koncepcije i izložbe, povjesničarka umjetnosti bila je Branka Hlevnjak koja je u tekstu poziva za sudjelovanje ovim riječima približila svoju ideju i motivirala umjetnike na stvaranje:
-Autoportret je “violinski ključ” likovne umjetnosti. Oblik preispitivanja samog sebe; istraživanje, opažanje, osluškivanje, naslućivanje. Trajno postavljanje pitanja kojima odgovor uzmiče jednakom brzinom kako nadolazi.
Autoportret se bavi pitanjima smisla, ali i pitanjima medija. Gdje su granice likovnosti, oblikovanja, osjećanja, zadovoljstva stvorenim, otkrivenim, viđenim, doživljenim, novim, subverzivnim, anarhoidnim, konstruktivnim, impresivnim ili samo objektivno hladnim (cool) elementima? Koliki je teritorij izvan nas samih, postoji li, ima li kakav značaj, može li se ogledati u zrcalu?.
Umjetnici su ovog puta imali još nekoliko ograničenja osim onih uvedenih na prošlom trijenalu, a sve u duhu idejnog povezivanja sa Zbirkom Lukin koja čine djela manjeg formata. Umjetnici koji su se prijavljivali za sudjelovanje imali su ograničenja u formatu: dvodimenzionalna djela maksimalne dimenzije do 30 x 30 cm, trodimenzionalna djela do 30 x 30 x 30 cm, instalacije do 30 x 30 x 30 cm te video i audio radovi maksimalno od 3 min trajanja. Bez obzira na zadana ograničenja ili možda baš zbog toga pristiglo je 246 prijava od 125 umjetnika što jasno pokazuje koliko je ova manifestacija postala prepoznata od strane umjetnika.
Na izložbi je ovog puta predstavljeno 47 radova iz Zbirke Lukin te 96 radova umjetnika pristiglih na poziv za sudjelovanje odabranih od strane stručnog žirija izložbe.
Pritom se dosad uvedena nagrada Galerije Prica dodatno nadograđuje uvođenjem dvije ravnopravne nagrade, u vidu realizacije samostalne izložbe u Galeriji Prica, sa željom da se one realiziraju u godinama kada se ova manifestacija ne održava, a opet kako bi ideja trijenala autoportreta ostala prisutna među stručnom i širom javnosti. Dobitnici dviju nagrada bili su Ivica Kišu za rad “Anamorfni autoportret u cilindričnom zrcalu” 2014. i Dijana Iva Sesartić za rad “Mudrica” 2013..
“4. trijenale autoportreta – Pojam o sebi” realiziran je 2017. godine autorice izložbe Sonje Švec Španjol pobudio je interes i van granica Hrvatske. Mada tada još nije nosio službeni naziv međunarodni on je u svojoj srži to bio. U tekstu poziva za sudjelovanje autorica detaljnije objašnjava koncepciju ovogodišnjeg izdanja izložbe:
-Ono što intrigira kod teme autoportreta, osim likovnih karakteristika poput prepoznatljivog rukopisa i odražavanja duha vremena, jest način na koji umjetnik percipira samog sebe. Postoji velika razlika u tome kako sami sebe doživljavamo, a kako se predstavljamo svijetu. Kao što samopoimanje poput “mentalnog ogledala” odražava kako sami sebe vidimo, tako i autoportret nije samo puki skup fizičkih osobina već odražava emotivna stanja, želje i potrebe, vrijednosti i uloge koje krijemo u sebi. Pojedinac je često razapet između realnosti, želja i očekivanja, odnosno onoga što on zaista jest, onoga što bi želio biti i ono što bi trebao biti prema očekivanjima drugih. Autoportret uvelike ovisi o unutarnjoj dinamici osobe. Hoće li se prikazati u obličju u kojem nastupa prema okolnom svijetu ili će dopustiti promatraču uvid u proces vrednovanja same sebe. Autoportret je neminovno subjektivna tema, no istovremeno, kako književni kritičar Igor Grbić poentira, autoportret nikada nije direktno naslikan, odnosno on se bazira na odrazu u zrcalu ili interpretaciji preko fotografije i time je zapravo autoportret najposredovaniji oblik portreta, a opet najosobniji čime dolazimo do situacije da gledamo svoj autoportret, autoportret koji gleda nas, nas koji smo sebe gledali da bismo gledali autoportret.

Promjena u ideji desila se ovoga puta u Zbirci Lukin koja je do sad bila predstavljena radovima iz privatne zbirke Obitelji Lukin iz Zagreba dok smo za ovo trijenale odlučili posuditi odabrane radove od njih 650 iz “Zbirke portreta i autoportreta malog formata Klementa Lukina” koju je 1990. godine kolekcionar donirao Omišu, a danas se čuva u Gradskom muzeju Omiš. Iz te zbirke predstavljen je 31 rad renomiranih hrvatskih umjetnika 20 stoljeća, dok je na poziv za sudjelovanje pristiglo 367 radova od 190 umjetnika iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Srbije, od čega je na kraju odabirom stručnog žirija predstavljen rad 72 umjetnika.
Dobitnici dvije ravnopravne nagrade Galerije Prica su bili Vjeran Čengić s radom “Autoportret 1”, 2017. i Iva Šarić “Asimilacijska mimikrija”, 2017.

Zadnje održano trijenale autoportreta realizirano je iznimno 2021. godine, a ne godinu ranije kako bi bio ispravni trogodišnji slijed, no nitko od nas nije mogao očekivati da će te 2020. godine biti proglašena pandemija COVID 19. Zbog te iznimne situacije smatrali smo da je zbog realizacije i organizacije izložbu bolje pomaknuti godinu dana kasnije. Ta posve nova situacija u kojoj se svako snalazio najbolje kako je znao (u psihičkom i fizičkom obliku) ostavila je trag na svima nama, a posebno na umjetnicima. Stoga je koncepcija “5. međunarodni trijenale autoportreta – Ja, između zbilje i imaginacije”, autora Nikole Albanežea dala veliki poticaj mnogim umjetnicima da daju svoj odgovor i reakciju na tu izvanrednu situaciju.
Kako autor izložbe u predgovoru teksta navodi:
-U potrazi za temom, kao i u odabiru motiva koje će prikazati, pred likovnim je umjetnicima neizmjerno polje mogućnosti. Napose od kada ne postoji implicitan, od akademskoga autoriteta nametnut, popis što je u vrijednosnom smislu dopustivi sadržaj. Međutim, i ta neizmjernost – promatrana uvijek s pozicije svakoga pojedinca – dijeli se na samo dva skupa; s jedne je strane sve ono što ga okružuje, s druge on sam; ono “ja” koje doživljuje svijet. A ono što ga okružuje je svijet shvaćen u svim svojim razinama: materijalnoj i duhovnoj, zbiljskoj (faktografskoj) i imaginarnoj (fikcionalnoj), prezentnoj i memorijskoj, mitskoj, razinama dohvatljivim oku i ruci ili samo mašti, inače nedostižnim itd.; svijet koji se svakome otkriva na samo njemu svojstven, dakle, na jedinstven način. Zajedničko je, pak, nastojanje na spoznavanju i, možda, jedinstvu oba spomenuta dijela. Pogled je pritom tek jedan, ali iznimno važan osjet na tom putu.

Odaziv na izložbu je bio iznimno velik. Na poziv za sudjelovanjem odazvao se rekordni broj umjetnika čak njih 381 od čega je odabrano njih 87 za predstavljanje na izložbi. Kao što i sam naziv izložbe govori manifestacija je i službeno poprimila međunarodni status s obzirom da su na izložbi izlagali umjetnici iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Italije, Njemačke, Kanade i SDA.
Svaki autor izložbe dosad donio je neke svoje novosti, tako i Nikola Albaneže na svoj način mijenja granice ove izložbe s time da se ovoga puta ne obrađuje Zbirka Lukin nego se okreće jednoj drugoj privatnoj zbirki također prepunoj autoportreta, a to je Zbirka Kovačić – Mihočinec iz Zagreba. S obzirom da se time i napušta ideja predstavljanja portreta manjih dimenzijama broj odabranih radova je nešto manji, stoga su u konačnici predstavljene 21 umjetnine iz spomenute zbirke.
Trijenale autoportreta možda nema dugu tradiciju kakvu imaju druge manifestacije sličnog karaktera u Hrvatskoj, no može se vidjeti kontinuirani razvoj u idejnom, tehničkom i organizacijskom smislu. Autori izložbe i koncepcije donose svoj pogled na ovu vječnu temu, donose svoj karakter i stručnost koja se svaki puta provlači kroz temu autoportreta, brojni umjetnici time su potaknuti na stvaranje i promatranje sebe samih, a tako i mi u brojnim organizacijskim segmentima napredujemo i rastemo. Kako je pokretanje ovog projekta 2008. Branimiru Dorotiću bio vrlo zahtjevno i nama svako novo izdanje čini veliki izazov, no i dalje vjerujem da je tema autoportreta bezvremenska jer svako doba nosi svoj kontekst i svoje zakonitosti, svoje probleme, ali i svoje svijetle trenutke na koje posebno umjetnici reagiraju i ono što je najbitnije stvaraju pritom se promatrajući u svim nijansama tog pogleda.

IZVOR: Ličke novine