Josip Milinković Joja piše pismo koje svi moramo pročitati: razvoj i održivi razvoj ( pitanje stanja svijesti )

Objavljeno: 17/02/2018

GOSPIĆ- U memorijalnom centru „Nikola Tesla “ u Smiljanu, dana 16. Veljače predstavljen je zbornik radova „Koga (p)održava održivi razvoj?“ , sa podnaslovom „Prinosi razmišljanju održivosti ruralnih područja u Hrvatskoj“. Zbornik je plod istraživanja i rada vrijednih djelatnika Instituta „Ivo Pilar“, podružnica Gospić.

U uvodu je doktor znanosti Nenad Pokos iznio demografske pokazatelja na području Like, znači bez Novalje, Karlobaga, Senja ali sa Područjem Gračaca i dijela Like koji administrativno pripada zadarskoj županiji. Na cijelom području ogromne Like koja površinom zauzima 10ak % Hrvatske rodilo se 314 djece. Kako gospodin Pokos predviđa a i nama je jasno da jedan dio i tih rođenih vjerojatno neće biti upisani u naše škole, više vjerojatno u iseljeništvu ili u najboljem slučaju u Zagrebu ili u nekom većem centru. Nažalost takva je situacija u cijeloj demokratskoj Hrvatskoj.

Doktor znanosti Aleksandar Lukić sa Prirodoslovno-matematičkog fakulteta potom je vrlo detaljno iznio sadržaj zbornika uz ponovne osvrte na demografska kretanja. Sama promocija ovog očito zanimljivog i korisnog zbornika potrajala je otprilike sat i pol. Moje mišljenje je da je trebalo odvojiti bar dvadesetak minuta za nekakvu raspravu o ovom zaista važnom pitanju sa uglednim znanstvenicima.

Zapravo ono što nas treba brinuti više od demografskih kretanja je stanje svijesti odnosno totalna apatija ( bezvoljnost ) posebno kod mladih a koja se javlja kao posljedica osjećaja da ih se ništa ne pita i da oni ne mogu ništa promijeniti. Još više brine interes za ovakvu temu intelektualaca ovog grada jer nazočnost onih koji brinu o razvoju i građana je zaista već tipično gospićka, znači vrlo mala. Gospodin Lukić je uspoređujući istraživanja prije digitalnog doba rekao da smo prije knjige pamtili po naslovima i onda pretraživali, a danas pretražujemo po linkovima. Pri tom je naveo nekoliko njemu dragih naslova. Meni je osobno pala na pamet knjižica od 46 stranica, nimalo znanstvena, zapravo zbirka činjenica i misli Stephanea Hessela koja se jednostavno zove „POBUNITE SE“ i čini mi se kao dobar slogan.

Kad sam govorio o apatiji mladih iznijet ću podatke Instituta za društvena istraživanja iz Zagreba, a upravo sam o tim podacima mislio pitati ugledne znanstvenike. Dakle po podacima spomenutog instituta 70% djece od 10 godina pozitivno vidi budućnost Hrvatske, a samo 10% negativno. Samo tri godine starija djeca, znači ona od 13 godina vide malo nade u Hrvatskoj, naime 40 % njih  pozitivno vidi budućnost Hrvatske a 28% budućnost zemlje vidi vrlo negativno ili negativno. Optimisti bi rekli da je ipak dobro da 65% trinaestogodišnjaka vidi svijetlu budućnost EU i sebe u njoj. Tako govore i izjašnjavaju se djeca. Našu djecu u Lici vjerojatno se još i manje pita o zadovoljstvu ili nezadovoljstvu.

Drugi podatak je iz istraživanja „Potrebe, problemi i potencijali mladih u RH“ koje je dovršeno 2015. Godine za potrebe Ministarstva socijalne politike i mladih a u kojem se uz hrpu podataka ističu podaci da od svih anketiranih mladih poljoprivrednika 46% mladih poljoprivrednika u idućih deset godina ne namjerava napustiti zemlju, a 38% ostaje na zemlji ako ne nađe posao.

Nema razvoja nikakvih područja, a pogotovo ruralnih bez mladih. Nažalost društvo je od velike većine mladih učinilo majstore za lijepljenje predizbornih plakata, predizbornu i postizbornu dekoraciju a ne aktivne članove zajednice. Čak sam i u svom poslu koji sam radio vidio dosta bezvoljnosti tih motora svakog društva ma otkud oni dolazili. Nema razvoja društva u kojem mladi nemaju pozitivni bunt i u kojem ne žele propitivati vrijednosti svih autoriteta. Nakon što sam dijelom obišao Izrael i vidio sustav kako djeluje doznao sam kroz knjigu „ Start- up nacija: Tajna izraelskog ekonomskog čuda“ naizgled jednostavan i racionalan recept. Ključna riječ chutzpah znači da ne postoje nedodirljivi autoriteti, svačije djelo se propituje sa svih razina i svaki dan. Nisam nostalgičan al mi se čini da je dobar dio generacija prije moje, a i poslije moje u neko drugo vrijeme bio pozitivno buntovniji i spremniji preuzeti odgovornost. Energija mladosti je gorivo za bilo kakav razvoj zato im treba pustiti vjetar u jedra, dati slobodu a ne sputavati. Kako jednostavno reče Hessel, POBUNITE SE! Prije svega mladi.

Josip Milinković Joja