KONAČNO: nakon 36 godina iščekivanja postavljen spomenik žrtvama stravične željezničko-cestovne nesreće u Bilaju
Objavljeno: 31/10/2019
Uz “ličku prugu” i uz željezničko-cestovni prijelaz u Bilaju postavljen je danas spomenik koji će trajno podsjećati na 26 ljudi koji su davne 1983.godine u stravičnoj nesreći tu izgubili svoje živote. Nažalost do danas nijedna vlast nije osjetila potrebu obilježiti taj tužni događaj. Sada je to učinjeno. Spomenik je napravio Timotej Kritovac, financirao grad Gospić. Majka jedne od žrtava kaže kapa dolje i hvala gradonačelniku Karlu Starčeviću.
GOSPIĆ- 28.rujna 1983.godine, odnosno prije 36 godina, na pružnom prijelazu u Bilaju, u maglovito, jesensko jutro, dogodila se teška prometna nesreća. Vlak je udario u autobus. Poginulo je 26 ljudi, uglavnom srednjoškolaca,ali i ostalih mještana Bilaja i okolnih sela, radnika, bakica koje su išle u Gospić. Ta nesreća zavila je u crno Gospić i cijelu Liku. No bez obzira na tugu čak 36 godina je trebalo da se ova teška tragedija obilježi bilo kakvim spomen obilježjem. Konačno se to dogodilo sada, 36 godina nakon tragedije. Gradnju spomenika inicirala je Nezavisna lista mladih, ideju je prihvatio Grad Gospić koji je gradnju spomenika i financirao. Spomenik, “Krug života“, izgradio je dipl.ing. arhitekture Timotej Kritovac, a službeno su ga otkrile Mandica Busija-Podnar, Ankica Žagar- Valentić i Kata Butković -Zdunić, preživjele iz ove tragedije. Odmah po otkrivanju spomenika svijeće su zapalili mještani Bilaja i okolnih sela čiji su članovi obitelji poginuli u ovoj teškoj tragediji, gradonačelnik Karlo Starčević sa zamjenicima Kristinom Prša i Ivicom Tomljenovićem i župan Darko Milinović sa suradnicima. Gradonačelnik Karlo Starčević pojašnjava da spomenik, Krug života postavljen na 26 nožica simbolizira baš to, 26 izgubljenih života u hrpi željeza.
Nažalost i ovakve su situacije predmet politikantstva i guranja razno-raznih osoba u prve redove pa početni inicijatori ove ideje, a to pokazuje i jedna naša fotografija, članovi Nezavisne liste stoje sa strane u pozadini, potpuno izvan cijele priče. Šteta jer ove žrtve i ovaj događaj su vremenski daleko iznad ovih aktualnih političkih igrarija u Lici.
Među ljudima nailazimo na Radojku Zoraja koja kaže da joj je teško, izgubila je u toj željezničko-cestovnoj nesreći sina. Sina je izgubila i Jeka Busija koja se prisjeća da je sve to izgledalo užasno. “Sve je bilo u krvi, sve se to dogodilo u sekundi. Ovaj mi spomenik puno znači, kao da sam se ponovno rodila, hvala i kapa do poda gradonačelniku“- kaže Jeka. U autobusu je bila i njezina kći Mandica Podnar Busija. Ona je preživjela, sjeća se da je bila magla i da su u autobusu bili školarci, par radnika i par baka. “Ne znam kako smo mi preživjeli, autobus je bio kao kutija. Nas preživjele izvlačili su radnici iz vlaka. Drago nam je da nakon toliko godina konačno se to obilježava.”- kaže Mandica koja pojašnjava da je u autobusu bilo 52-oje ljudi, pola ih je preživjelo,a pola poginulo.
Lika-express
Fotogalerija
- klikni na sliku za uvećanje
