Mirko Kalanj oštro po Damiru Karakašu: “Formula uspjeha – pljuvati po Hrvatskoj i lamentirati o ustašama. Tko o čemu, Damir Karakaš, ničim izazvan – o ustašama
Objavljeno: 29/04/2019
Gledao sam i emisiju prije jedanaest godina, dakako i ovu jučerašnju i što se promijenilo u nastupu Damira Karakaša? Jedino to da puno brže priča jer je vjerojatno postao sigurniji u sebe, no čemu to ima zahvaliti – ostaje mi nejasno i maglovito. Baš kao i njegovo “spuštanje guste magle”…Davno sam shvatio i naučio i da sam kojim slučajem profesor, štreberi i oni mitraljeskog izgovora kod mene bi loše prolazili – onaj tko puno priča može nerijetko tako malo reći kao i onaj tko brzo priča: bitna je smislenost i argumentacija, cjelovito a ne fragmentarno, objektivno a ne dodvornički sebi i drugima. Bitno je poznavanje činjenica. Ne ono rekla-kazala ili ja tako mislim i amen. Po štrebersko-brzinskoj argumentaciji i logici brazilski radio-reporteri bili bi najpametniji a nisu. Jedino što najbrže izgovaraju riječi…
Vratimo se jučerašnjoj emisiji. Damir Karakaš uglavnom preferira srpske pisce i dodaje – dok ne skrenu u nacionalizam!? Moma Kapor, Antonije Isaković, Danilo Kiš, stanoviti Nijemac po zanimanju velikosrbin Haendke: pomislih, zaboravio je Dobricu Ćosića, Matiju Bećkovića ili tekstopisca prezimenom Đogo. Baš mu pristaje prezime.
Naveo je Dostojevskog i Krležu, no ovaj književni dvojac slaže se ili pristaje uz nevedenu ekipu poput kombinacije češnjaka i čokolade. Velik dio emisije Karakaš je, ničim izazvan, lamentirao o ustašama. Nisam dubinski psiholog niti poznam psihijatriju no stručnjaci iz ovih područja zasigurno bi nam ponudili zanimljivo razmišljanje. Zašto i čemu odgovori na nepostavljena pitanja? Da se popuni vrijeme emisije? Ili…
Zašto Karakaš kao Ličanin ne bi mogao progovoriti o četničkoim zločinima u Borićevcu ili partizanskom masakru u Gospiću 1945.? U emisiji je uglavnom pričao o ustašama na čemu bi mu pozavidjeli i Pupovac ili stanoviti Zuroff. Ne vjerujem da bi ga u priči o ustašama nadmašili ni Šešelj ni Dodik. Čak je i voditelju bilo “neugodno”: nije mu ipak toliko pitanja postavio o ustašama…
Možda bi o Lici objektivnije i pohvalnije pisali Ante Tomić ili Jurica Pavičić, kao i “književnice” ili što već jesu Vedrana Rudan i Nives Celzijus. Ne, Damire, nije to Lika! Nije Lika takva kao u tvojim jezičnim izričajima. Zato te ne zovu u Gospić. Stvar je vrlo jednostavna.
I onaj demantij je bio lažan i neiskren, šteta je već počinjena…
Poštapalicu OVOGA u emisiji je izgovorio 7316 puta i to svakako nije riječ za vokabular onoga tko se bavi pisanjem. Doznali smo također da je Budakova književnost “manifest agrarne reforme”, da je Kosinj u Lici bio najsiromašniji, uz pregršt nesuvislih brzometnih bezvezarija. Ne želim ovog trenutka koristiti teže izraze a bilo bi ih…
Zatim se Karakaš opetovano i kroz cijelu emisiju vraćao na “ustaše i ličke jame” – Brozove nisu u trendu. Barem kod njega i njegovih istomišljenika. Da ih je dosad samo jednom spomenuo Karakaš nikad ne bi prešao prag HRT-a. Opet, stvar je vrlo jasna i jednostavna. Ili ovako u pjesničkoj slobodi: tko zna gdje danas luta duh Stipe Karakaša, jedinog partizana iz Plašćice kod Brinja!? Možda se napio slabe ličke šljivovice, a takve uglavnom i redovito nema, i negdje zadrijemao? Zarobljen u zločinačkoj i lažnoj prošlosti? Možda se pridružio maršalu iz domaćeg filma? Ili nekom Shakespearovom duhu lutalici? Faust je van konkurencije.
Odlutah van zadane teme i vraćam se Karakaševom gostovanju u emisiji Nedjeljom u 2. Onda je spomenuo Jasenovac, ovoga, također je spomenuo i Skeju, pozdrav Za Dom spremni, Thompsona. Nastavio je, ovoga i o gustoj magli, o ubačenoj ustaškoj terorističkoj grupi, bombi u beogradskom bioskopu, samo je pogriješio u nazivu kina – kino ili bioskop nije se zvao BEOGRAD. Dok je bombu navodno postavio Miljenko Hrkač. Prema tadašnjim medijima. Zatim se Damir Karakaš pohvalio kako su mu neki “ustaše u Lici priznali kako je bilo bolje u Jugoslaviji!??” Tko zna, možda je Karakaš pogriješio i zaboravio s kim je bio u društvu, nisam siguran da je bio s ustašama…
Skačući s teme na temu u petoj brzini, konfuzno Karakaševo dociranje i educiranje uvijek se vraćalo ustašama. Poentirao je nazivom glavnog zagrebačkog trga, dakle na znanje i ravnanje – idemo na Trg Republike! Dok je trajala odjavna špica opsovao sam sebi u bradu – glupo izgubljenih sat vremena…
Mirko Kalanj
