Može li postojati održivi razvoj u Lici, kraju u kojemu se u jednoj godini rodi samo 314 djece?

Objavljeno: 16/02/2018

GOSPIĆ- “Koga (p)održava održivi razvoj?Prinosi razmišljanju održivosti ruralnih područja u Hrvatskoj” naslov je Zbornika radova predstavljenog večeras u Memorijalnom centru Nikole Tesle u Smiljanu. Zbornik je plod aktivnog rada jedne institucije koja zahvaljujući nezainteresiranoj politici sa nešto više nacionalne razine, nakon desetak godina postojanja dolazi možda i pred gašenje. No zahvaljujući i večerašnjem događanju i susretu čelnika spomenute institucije s gradonačelnikom Gospića Karlom Starčevićem možda to i ne bude tako i možda se s niže razine nešto može učiniti. Naravno, radi se o gospićkoj podružnici Instituta Ivo Pilar koja je zbog takve politike s nekih viših razina već ostala bez eminentnog stručnjaka, dr.sc.Ivana Brlića. Nije li i to velika pljuska održivom razvoju? On je inače jedan od urednika ovoga Zbornika podijeljenog u tri dijela,odnosno u tri tematska poglavlja. Zajedno s njim Zbornik su uredili Anita Bušljeta Tonković i Nikola Šimunić, a u Zborniku je između niza poznatih autora i tema Katarine Milković, nekadašnje ravnateljice Javne ustanove Pećinski park Grabovača koja sada kruh zarađuje u Irskoj. I to je ta tema i priča održivog razvoja kojega, čini se, uz razne politike teško može biti. Teško će u Lici biti održivog razvoja kada večeras čujemo i jedan podatak koji pomalo i zapostavljamo. Naime 2016.godine u Lici, odnosno u Ličko-senjskoj županiji bez Senja, Karlobaga i Novalje,ali uz Gračac, dakle u onoj pravoj Lici kakvu pamtimo, rođeno svega 314 djece. To je dramatičan podatak za dio Hrvatske koja obuhvaća skoro 10% teritorija. Taj podatak još više bode uši i oči kada se zna da je 1910.u Lici živjelo više od 5% stanovništva države, sada svega 1%. Eto, džabe nam prirodna bogatstva i ljepote, geografski položaj i ostale blagodati koje nam svakodnevno reklamiraju razno-razni političari i političarčići. kada nema onoga najvažnijeg, ljudi. Ekipi koja je uredila ovaj Zbornik čestitamo na uspješnom poslu,ali im se u neku ruku i zahvaljujemo jer će natjerati svakoga od nas na pitanje ima li u Lici održivog razvoja,a tek onda i ostatak pitanja iz naslova knjige. Uzmite ovo djelo u ruke, svakako ga treba pročitati i zapitati se “kuda ide Lika”?.

Milan Tomašević