Potresna ispovijest mlade Ličanke iz Zagreba

Objavljeno: 23/03/2017

Zagrepčanka Antonela L., porijeklom iz Like, na svom Facebooku podijelila je šokantnu životnu priču. Teško djetinjstvo uz brojne traume koje je uzrokovao otac, ostavile su posljedice do danas. A ono što je najtužnije, otac se, iz njenih riječi se tako može naslutiti – okrenuo protiv vlastite obitelji. Posljednja “kap koja je prelila čašu” rješenje je o pokretanju spora u vezi imovine. Uz teško bolesnu majku, Antonela i njezina majka više nemaju izlaza i odlučila se za javni apel za pomoć. Pročitajte cijeli Facebook post.

[ZA SVE KOJI SAMO PRIČAJU, A NE BI POMOGLI. ZA SVE KOJI SU DOLAZILI NA MOJA VRATA I UZIMALI NOVCE IZ MOG KUĆANSTVA. ZA SVE KOJI SU OSTALI DUŽNI I NE BI SE SJETILI POMOĆI NAM. ZA PUNO VAS…PLIZ ŠERAJTE, MOŽDA SE NAĐE NEKA NEPOZNATA DOBRA DUŠA KOJA ĆE POMOĆI, HVALA! ♥]Rođena sam kao kći jedinica od bogatog oca čiji godišnji prihodi prelaze šestoznamenkaste brojke, dakle, radi se o milijunima. Za razliku od mnogih drugih čiji su roditelji imali iste prihode kao i moj otac ili puno manje i koji su svojoj djeci omogućili život u skladu sa svojim primanjima ili barem normalan život, ja od svog oca nisam dobila ni najosnovnije. Dok je otac uvijek vozio luksuzne automobile, svakodnevno obilazio razno razne restorane, putovao, iznajmljivao stanove za svoje aktivnosti, skijao, lijepo se oblačio, posuđivao drugima visoke iznose novaca (pojedincima i poklonio) odnosno kupovao svoje podanike, zapošljavao ih preko veza ili upisivao na fakultete, kupovao ispite i glumio “velikog dasu”, svoju obitelj je doma ugnjetavao.

Mojoj bolesnoj majci nije htio kupiti lijek niti joj omogućiti pomoć druge osobe za pripomoć oko stana. Nije joj čak htio omogućiti ni pomagala za normalan život. Ne kupiti nego on sam osobno pomoći. Radije ju je izvrijeđao, ismijao na račun invaliditeta i istukao. A on ju je invalidom i napravio. Nekada ju je nagovarao i na suicid, prijetio se da će ju mrak progutati, auto pogaziti, prijetio se pištoljem, a izgubila je i dijete radi njegova premlaćivanja. Tukao je i mene…

Nikada nisam imala svoj stan, nikada nisam imala svoj auto. Ne znam što znači sjesti u avion ili kako provući kreditnu karticu. Svaki posao koji sam radila našla sam si sama i svaki taj isti posao moj otac se trudio uništiti mi ga, počevši od učeničkog servisa. I uspijevalo mu je. Branio mi je da radim godinama. U životu mi nije platio niti jedno putovanje, a kada mi je prvi dečko u srednjoj školi uplatio akontaciju za skijanje, moj imućni otac umjesto da mi je platio ostatak i pustio me s društvom, natjerao me da odemo u agenciju i da lažiramo da sam bolesna kako bi mogao dobiti dio akontacije nazad. Ne znam kakav je osjećaj biti žensko i mjesečno trošiti na odjeću i ostale ženske potrepštine jer ja to u svom životu nisam imala prilike okusiti. Meni i mojoj majci otac je zbrajao sve, čak i zrak koji dišemo. Boljelo ga je kada mi je morao češće kupiti šampon i ostale stvari za osobnu higijenu jer sam uvijek imala dugu kosu pa je bilo potrebno više njege. Nisam više mogla prolaziti kroz taj teror tako da sam radije tražila majku da mi ona od svoje mizerne mirovine (1800 kn) kupi stvari za higijenu.

S 19 godina sam doživjela tešku prometnu nesreću i pravo je čudo da sam uopće ostala živa te danas imam niz zdravstvenih problema radi toga. Ležala sam slomljena 50 dana u bolnici i to je za mog oca bilo preveliko ulaganje. Već oko 20.-og dana tjerao je moju majku da od svoje mizerije od mirovine kupuje stvari za mene. Jednom sam ga tako nepomična zamolila da mi kupi Colu iz Mc Donalds’a jer tu najviše volim, on mi je donio običnu Colu s kioska jer je koštala pet kuna. Ova iz Mc Donalds’a mu je bila preskupa. Sada kada pogledam unazad, za njega je bolje da sam ja tog dana završila na Mirogoju. I ako je to bila njegova skrivena želja, nije mu se ostvarila.

Jer moj otac umjesto da bude potpora svojoj kćeri jedinici, da ju drži kao kap vode na dlanu, on gazi džonom i to onim najprljavijim. Dokaz je ovo sudsko rješenje zabilježbe spora oca protiv svoje kćeri, a koje držim u ruci. Osim što mi je prestao financirati studij, osim što me ostavio gladnu i žednu, golu i bosu, osim što je tetka uzela obiteljsku firmu i preko noći zasjela u vlasničku fotelju, a baba uređuje kuću dok joj unuka nema što za jest i izbacuje me na cestu iz te iste kuće koju uređuje moj otac i osim što žele ukinuti mizernu mirovinu mojoj bolesnoj majci invalidu o kojoj bi se moj otac trebao i zakonski i moralno skrbiti i umjesto da mi bude zahvalan što sam ja preuzela njegov dio obaveze, on me sada tjera na sud i da uskoro postanem beskućnik. Tjera me van iz stana, iz nekretnine koja je svakome potrebna za ostvarivanje osnovnih životnih potreba. Tjera i ženu koja je teško pokretna i ne može sama obavljati sve životne potrebe i potrebna joj je pomoć. Tjera i svog starog psa kojeg je također ostavio gladnoga. A on dok mi šalje tužbu zarađuje mjesečne iznose u ukupnom zbroju plaća svih ljudi koji će pročitati ovaj post. Frende koji čitaš ovo, džabe studiraš, džabe radiš i mučiš se kao konj, džabe prijavljuješ porez i sve ostale pristojbe državi. Trebaš biti Mile električar. Ova država voli sve “Mile električare”.

Svaki put mislim da niže ne može i svaki put me iznova iznenadi, ali sada mislim da je ispucao sve poene. Svaka čast stari, još jedino ti preostaje da uperiš pištolj u mene pa da ti se skrivena želja ostvari.

Bože, pomozi mu!