Prof.Milan Štimac, čak 30 godina direktor i ravnatelj škola!!!
Objavljeno: 09/04/2018
GOSPIĆ- Profesor Milan Štimac rođen je u Ličkom Novom u kojemu je, u tadašnjoj područnoj školi završio prvih 6 razreda osnovne škole. Nastavak osnovne škole, kao i srednju školu, pedagoški smjer, pohađao je u Gospiću. Filozofski fakultet je završio na Sveučilištu u Zadru i stekao naziv profesora hrvatskoga jezika i jugoslavenskih književnosti i pedagogije. Prvo radno mjesto dobio je 1977. godine na zamjeni u višim razredima u Područnoj školi u Bužimu Osnovne škole Kate Pejnović iz Gospića. Štimac je bio direktor škole i u onom prijeratnom sistemu, i u ratu, i sada u miru, u hrvatskom školskom sustavu koji je stalno u ili pred nekim reformama. Povodom 30 godina “direktorovanja” Štimac je dao intervju portalu lika press, odnosno licke novine kolege Marka Čuljata koji nam je ustupio svoj tekst na čemu mu se zahvaljujemo i čije dijelove prenosimo.
– Na zamjeni u Brušanima radio sam 1978. a iduće godine kada su se dvije gospićke škole spojene u jednu postao sam tehnološki višak iako sam bio jedan od dvojice profesora na cijeloj školi koja je tada imala 1200 učenika i nije imala pedagoga. Iduće tri godine od 1979. do 1982. radio sam kao pedagog u Osnovnoj školi Martina Bracije Hećimovića u Perušiću zahvaljujući direktoru prof. Mili Štimcu, s kojim nisam u nikakvim rodbinskim odnosima.-sjeća se Štimac. Time je perušićka škola od 350 učenika bila prva s pedagogom na području tadašnje općine Gospić.
Nakon toga 1982. prelazi na rad u Gospić zahvaljujući kolegi Anti Kremiću jer tadašnji direktor prof. Mile Rajčević, nije bio voljan da ga primi. Natječaj za direktor gospićke osnovne škole raspisan je krajem 1987. Savjet škole imao je 25 članova, Štimac je dobio 18, a Rajčević samo sedam glasova. Nakon osporavanja izbora tek je u proljeće iduće godine zasjeo na mjesto direktora 5. travnja 1988. Na toj funkciji ostao je do 2009. kada prelazi za ravnatelja Gimnazije.
– Najteži je period bio početkom i za vrijeme Domovinskog rata u jesen 1991. kada je trebalo organizirati nastavu, ali i braniti domovinu. Pošto je zgrada bila omiljen cilj pobunjenika brzo je gotovo uništena. Nastava je počela tek 10. veljače 1992. u područnim školama Smiljan, Bužim, Rastoka, Brušane, Lički Novi ( u privatnoj kući Stanislava Kosovića), Bilaj (u podrumu kuće Jose Mraovića). Zatim u Rosuljama-Debelom Brdu, Trnovac (u kući Ivana Brkljačića) i Brušanima. U Kaniži je nastava bila u kafiću Marija Želje Stilinovića Garbuna.– sipa kao iz rukava Štimac.
Od proljeća 1992. počela je sanacija zgrade škole u Gospiću i organizirana je nastava za cijelu školu do proljeća 1993. kada je škola ponovo pogođena. Za osme razrede nastava je organizirana u Karlobagu i u Selcu, a za ostale ne nastava prekinuta. Školske godine 1993/94. nastava se odvijala u Ličkom Novom u dvije smjene za sve učenike od 5 do 8 razreda s osiguranim prijevozom, a u svibnju 1994. nakon sanacije dijela štete nastava je obnovljena u Gospiću i ostala je do kraja rata. Sanacija je obavljena u nekoliko navrata, osim toga Štimac je započeo i realizaciju programa rada u jednoj smjeni izgradnjom 16 novih učionica.
Gimnazije je za njegova ravnanja postala e-školom, a uključena je i u europski program Erasmus+.
Uz sve radne obveza Štimac je dugogodišnji aktivist HCK, utemeljitelj i član Predsjedništva Hrvatske udruge ravnatelja osnovnih škola, član Izvršnog odbora Hrvatske zajednice osnovnih škola, prvi predsjednik Gradskog vijeća u Gospića od 1993. na kojoj funkciji je bio još dva mandata zaredom. Član pjevačkog zbora Vile Velebite od utemeljenja 2007., član katedralnog zbora, predsjednik županijskog ogranka Hrvatskog pedagoško književnog zbora. Za pedagoški rad odlikovao ga je 1996. predsjednik RH dr. Franjo Tuđman odličjem Reda Danice hrvatske s likom Antuna Radića.
Milan Tomašević/ licke-novine
