Radio Gospić,županijska i gradska sramota
Objavljeno: 24/11/2016Prije 9 mjeseci zaposlenici radio Gospića dobili su otkaze, završili na ulici bez plaća i otpremnina. Prije mjesec dana otvoren je stečaj ove firme. Grad Gospić otvara novi radio preko KIC-a, mogli bi kupiti opremu i namiriti barem dio dugova ljudima koje su tako bestijalno potjerali na ulicu, ali šute. Iako su dugovi radio Gospića prema dobavljačima oko 300,000 kuna, prema radnicima oko 200,000 do navodno socijalno osjetljivih ličkih političara to ne dolazi, staru opremu od zaposlenika ne žele kupiti i tako im namiriti barem dio dugova,oni u novu opremu ulažu višestruke iznose. Ima se može se!!!
GOSPIĆ- Kao novinar, u svojih skoro 17 godina novinarskog iskustva pratio sam sve i svašta, i pozitivne stvari, i gospodarske uspjehe i teške ljudske sudbine, suočavao se sa gubicima ljudskih života ili osakaćenim ljudima u teškim prometnim nesrećama. Pratio sam političare, gospodarstvenike, glumce, pjevače, obične i neobične ljude. Reče mi moja draga i posebna kolegica Ivana Kaleb Asić da u neke tekstove sada kao samostalni novinar i vlasnik portala na nekim temama previše unosim emocije, vjerojatno da. Ali danas, večeras, nakon šoka kojega sam doživio u prostorijama nekadašnjega radio Gospića ni emocije, ni suze ni riječi ne naviru. Osobno ja na radio sam došao 2000.-te godine, radili smo na Trgu Stjepana Radića u „majerhoferici“. Zatekao sam tamo posebnu ekipu ljudi, sa slušateljima su proživjeli domovinski rat i godinama nakon toga, Radio je bio na dobrim nogama, jedan dan slušaniji, drugi dan malo manje. Mogli smo bolje, znali smo bolje,ali nije išlo. Preselili smo se 2007.godine u KIC, u nove prostorije, bila su to zlatna vremena, grad bogat, kupio nam puno toga, nova oprema, novi uvjeti. Prolaze godine, radimo, trudimo se, očito malo pomalo propadamo. Ne želim sada ulaziti ni u političke odluke o promjeni direktora, o novim uvjetima na radiju, o konačnoj propasti. Netko „gore“ jako mudar i sposoban, upravljač ljudskim sudbinama donio je odluku da Radio Gospić mora mrijeti!!! Završi devet ljudi na burzi, svatko sa svojim sudbinama, svatko sa svojim problemima, netko se snađe ovako, netko onako. Kažu mudre glave i nama i građanima da tako više ne ide, da su financijske dubioze prevelike, da nema novaca za Radio i da se on mora ugasiti. Razbacuju se milijunima, tisućama, stotinama kuna dugova. Na kraju, prije mjesec dana Radio završi u stečaju, ustanovi se da je dug svega 300,000 kuna,ali koja vajda, oni su nas ionako raz….bacali na ulicu, zaposlili sebi jedinoga podobnoga i što je tu je. Razgovaram s ljudima po cijeloj Hrvatskoj, mi smo presedan, dobili otkaze,a tek onda firma završila u stečaju,ali valjda naši mudri političari znaju da i to može, odlično je, iz Gospića je. I sve to tako ide, tražimo mi zaposlenici Radija, kojima je naša firma i te mudre političke glave, ostala dužna nekoliko bijednih plaća i isto tako bijednu otpremninu, kome bi prodali opremu,dobili koju kunu i završili cijelu priču. No, u međuvremenu nastaje nova priča, KIC, institucija koja zapošljava 9 ljudi,a uz kulturu je veže jedino to što za kulturnu djelatnost nešto povoljnije iznajmi svoju salu za sastanke, javlja se na novi natječaj i otvara novi radio. Nama ni to nije problem,ali podobna ravnateljica te podobne institucije, mimo svih ljudskih dogovora odveze ono malo imovine u neko skladište. Eto, dragi moji porezni obveznici, dragi moji iseljenici, ljudi iz dijaspore koji ste skupljali svoje novce, kupili puno opreme i pomogli svoj radio, na fotografijama vidite što je ostalo od te opreme. Ona je sada negdje u nekome skladištu,a novi radio sprema se u našem gradu. I za kraj, podsjetnik i vladajućim i oporbenim političarima, i svim građanima ovoga grada- na ulici je završilo 9 ljudi, dug staroga Radija, za koji grad nije imao novaca iznosio je oko 300,000 kuna,a kako sam danas čuo samo oprema za novi studio iznositi će 400,000 kuna. A gdje su odašiljači, i hrpa druge opreme. Svaka čast!!!! Tako se raspoređuju ljudi i novci!!!! Znam da će kritičari preko podobnih portala nastojati ovu priču ismijati i svesti je na svoju razinu, no da im odmah kažem, ne pada mi na pamet odgovarati im.
Milan Tomašević