Uspomene pod vodom, snijegom i ledom

Objavljeno: 14/03/2018

GOSPIĆ- Nema nas puno koji živimo u jednom od najslikovitijih i najljepših dijelova grada Gospića u Čanić gaju. Kada se ovo nas što nas je ostalo prisjetimo dana naše mladosti pa ih uporedimo sa sadašnjicom najprije pomislimo da nam je bilo lijepo samo zato jer smo bili mladi. Ipak, dubioznijim i ozbiljnijim promišljanjima shvaćamo da smo živjeli skromnije, ali jednim skladnijim, ljepšim i prirodnim načinom života. Družili smo se na kupalištima uz čistu i bistru Bogdanicu, lovili (neki stariji) pastrve i piore, oni mlađi štuke, klenove, karase, šarane, rake, sulje, grgeče… Na kupalištima se skakalo u vodu s vrba i kamenja, a na travi uz miris cvijeća igrali marijaš, šah, prasličali se, na barici igrali nogomet… Kada ožednimo išli smo piti vode koja liječi na mrzle izvore kojih danas nema. Što im se dogodilo da ih više nema, pitaju danas mlađi?

Oni koji su čitali starije dokumente i našu daljnju povijest, znaju da se bent u gradu kod Murkovićevog mlina napravio 1806. godine. Stručnjaci još za prodora Napoleona Bonaparte su se zaintrigirali za naše prekrasne tri rijeke Bogdanicu, Novčicu i Liku s pritocima, stručno ispitali tijekove vode i vodostaje i napravili bent u skladu s pravilima, koja su u to vrijeme postojala u Francuskoj. Naši stručnjaci poslije Domovinskog rata bez projekta su samo odredili – bent treba podići na veću razinu i zatvoriti joj tok da nam ne bi ribe pobjeglke u jezero Kruščica. Slučajno smo došli do informacije da će se bent morati vratiti u prvobitno stanje.

O posljedicama tog čina se malo govori jer uopće nema puno ljudi koji su inače zainteresirani za bilo što, što se događa oko njih. Oni se i tako ne kupaju u rijekama, jer imaju vikendice na moru ili odlaze svojim automobilima u Karlobag. Nemaju zemlju koju je poplavio povišen vodostaj. Vodu imaju iz gradskog vodovoda. Nije ih briga za komarce koji su se namnožili uz rijeke kao u Slavoniji, a obećana šetnica uz Novčicu im ne treba, jer bolje im je gledati TV i igrati igrice preko komjutera. Neki pozitivnu stranu gledaju u tome što su se pojavile i namnožile divlje patke, pa ih mogu ubijati s karabinima koje posjeduju kao ratne trofeje.

SNIJEG I POPLAVE U ČANIĆ GAJU

Imali smo prigodu doživjeti nered za vrijeme sniježnih padalina ove zime, a nakon toga i poplavljivanja cesta okolo Čanić gaja. Traktorska ralica bjesomučno juri cestama jer je sigurno plaćena po kilometraži. Pri tome vozača nije briga što svakim novim prolaskom zatrpa ulaze u dvorišta, čak i kada posipaju cestu solju. Pri kraju ceste kod predzadnje kuće sruči i nanese veliku količinu snijega tako da se tom cestom u slučaju poplave više ne može proći. To se upravo dogodilo ovih dana kada je „izašla“ voda, pa su oni koji nemaju terensko vozilo ili traktor morali pješice i u bucama preko polja po snijegu do uzdužnog puta koji spaja neopkoljeni dio Čanić gaja i Smiljansku ulicu. Taj kolni put sijeku dva potoka vode iz pravca Smiljanske ulice, tako da oni koji imaju niže buce ne mogu suvih nogu proći do „civilizacije“. Terenska vozila moraju zaobilaziti te umjetno stvorene zapreke po polju i praviti novi kolni put po tuđoj njivi.

Zato predlažemo rukovoditelju raličara da svoje djelatnike okupi i održi instrukcije kako čistiti ulice od snijega, te zajedno s njima da prouče pravila iz domene kulture rada. Nažalost, svjedoci smo da i u drugim segmentima života i rada nemamo osjećaj za ono što radimo. Shvatimo da smo svi mi servisi našim sugrađanima, da svugdje u svijetu postoji uljuđen način odnosa među ljudima, pa da se u tom smislu mijenjamo, ako smo već sastavni dio Europe.

Što se tiče poplavljene ceste kroz Čanić gaj, dobili smo dva predizborna obećanja da će se podići stotinjak dužnih metara visina ceste za jedan metar, kada se bude rješavao problem poplavljivanja u Žabici. To je bilo za bivše gradske vlasti, pa vjerujemo da će nova vlast na čelu s gradonačelnikom Starčevićem imati više senzibiliteta i razumijevanja.

Tomislav Čanić