2021.godine Ličko-senjska županija trebala bi biti na internetu brzine 100 megabita, no tada Europa kreće na 1 gigabit. Kada ćemo to imati?

Objavljeno: 09/03/2018

U projekt razvoja infrastrukture širokopojasnog pristupa internetu na području Ličko-senjske županije uključeno je 9 od 12 lokalnih jedinica. U njemu nisu Gospić, Otočac i Korenica koji imaju svoj projekt. Ovaj županijski projekt, odnosno ono što je do sada odrađeno, predstavljen je danas u Gospiću predstavnicima županije i lokalnih jedinica. Brzi internet jako je bitan zbog razvoja i bez njega se ne može živjeti. No stanje je takvo da je do 2020.godine 30 megabita obavezno, a da je optimalno  100 megabita. A ako uspijemo do te 2021.godine to i napraviti,  do 2025.,  100 megabita će biti minimum, optimalan će biti jedan gigabit

GOSPIĆ- Razvija se Projekt razvoja infrastrukture širokopojasnog pristupa internetu na području Ličko-senjske županije. Studiju izvodljivosti projekta i Nacrt Plana razvoja širokopojasne infrastrukture (PRŠI) izrađuju stručnjaci tvrtke  LATOR d.o.o. iz Zagreba.   Lator je domaća tvrtka za pružanje usluga konzaltinga u telekomunikacijama. Radi se o tvrtki koja svojom stručnošću,ali što je u ovom poslu i nemanje važno, neovisnošću, želi dati doprinos razvoju hrvatskog telekomunikacijskog tržišta. Dokumentacija, odnosno ovaj početni dio, pripremljen je i može se predati HAKOM-u na razmatranje. Zakonska regulativa oko svega je jasna, no malo kasne rokovi koje postavlja Ministarstvo regionalnog razvoja kao upravljačko tijelo. Naime, planirani termin za natječaj u koji ulazi i ovaj posao trebao je biti 1.ožujka, prolongiran je na 31.ožujka, no sada se čini da će natječaj biti otvoren tek početkom lipnja. No to je i dobro jer ovaj, ličko-senjski posao sada je na nekih 60% odrađenosti pa će do raspisivanja natječaja biti odrađen i pregled kod HAKOM-a i javna rasprava.

Sada je poznato i tko su sve potencijali  korisnici interneta. Zakon kaže da nije bitno živi li netko u nekom stanu ili jedinici, u zbroj ulaze sve kuće i stanovi, vikendice, apartmani.  To “pumpanje”pogotovo je dobro za slabije naseljene dijelove Hrvatske, a takva je nažalost i naša županija. Malo brojke u našoj županiji “šepaju” kada je u pitanju broj poslovnih subjekata. Naime, kada su u pitanju privatni korisnici ovaj projekt ima više od donje granice za maksimalni broj bodova,a to je 10,000. No “fali” stotinjak poslovnih korisnika kako bi se dobio dovoljan broj i takvih korisnika.

Natječaj će najvjerojatnije biti otvoren u lipnju i potrajati će do kraja godine. Nije bitno tko se kada javlja nego će se, nakon isteka roka, sve ponude evaluirati prema kriterijima i bodovima. Tada će se formirati rang lista. U Hrvatskoj je za sada 55 projekata, novaca će biti za dvadesetak. Prednost Ličko-senjskoj županiji opet je kriterij (ne)razvijenosti. Računa se indeks jedinica lokalne samouprave,a ne županije. Ono što je posebno bitno za istaknuti je to da u ovome projektu nije cijela županija. Naime u svom “poslu” su dva velika grada i jedna općina, Gospić,Otočac i Korenica koje imaju veliki broj korisnika i poslovnih subjekata. 

Danas predstavljena studija izvodljivosti pokazuje da u županiji, bez Gospića, Otočca i Korenice, najviše korisnika interneta ima u Novalji. Prosjek u Hrvatskoj je 56%,a turistička Novalja sa velikim brojem korisnika interneta daleko premašuje hrvatski prosjek. Naime Novalja je na 110%,a to je upravo zbog velikog broja turističkih kapaciteta. U ostatku zemlje stanje je znatno slabije. Zanimljiv je primjer Udbine. Zbog “zbijenosti” kuća u ovoj općini iznad Hrvatskog prosjeka je jedino Udbina gdje je oko 90% korisnika pokriveno brzim internetom,a u ostalim krajevima brzi internet je slabo dostupan pa se zato i ide u ovakve projekte u Hrvatskoj. Predmet ovih projekata su takozvane “bijele zone” koje za sada nemaju brzi internet i takvih je jako puno. Plave zone imaju brzi internet i uglavnom se radi o HT-ovim centralama i područjima uz njih. Dosta je dobra pokrivenost i u Senju i u Novalji.

U narednom razdoblju znati će se i kako će se stanje odraditi na terenu, odnosno hoće li se mreža pokrivati optikom ili nekim drugim rješenjima. Bitno će biti pobuditi interes operatora koji će se uključiti u projekt itd. Opet nam tu na ruku ne ide ogromno područje,a slaba gustoća naseljenosti zbog koje troškovi rastu. Kod bežičnih i naprednijih tehnologija troškovi su manji.  Tehnologiju će inače odabrati operator koji pobijedi na natječaju, odnosno onaj kojega izaberu lokalne jedinice. Jedinice određuju, odnosno zahtijevaju brzinu,a operator određuje optimalne tehnologije. Jedinice same biraju i investicijski model. Birati mogu između privatnih operatora, mrežu mogu samostalno graditi,ali tu je uvjet da obavezno bude optika, treći model je javno-privatno partnerstvo. Ovaj drugi oblik je lokalnim jedinicama najbolji zato što im mreža ostane u njihovom vlasništvu, no u Hrvatskoj uglavnom lokalne jedinice uzimaju model A, odnosno privatne operatore koji onda vode brigu o cijelome poslu. Lokalne jedinice, ili županija, morali bi svojim sredstvima sudjelovati samo u modelu B, odnosnokada bi same izrađivale mrežu,ali i to bi mogla financirati država.

Prema sadašnjim procjenama razvoj brzog interneta u županiji će koštati između 135 i 146 milijuna kuna, ukoliko bi se išlo u optiku, a ukoliko bi se išlo na bežični ili neki drugi model cijena je skoro dvostruko niža.  Potpore iz Europske unije su ogromne, oko 80%, pa i više. Za sada je puno nepoznanica, puno će sve jasnije biti nakon javne rasprave koja će se najvjerojatnije održavati od sredine travnja do sredine svibnja. 

Milan Tomašević

 

Fotogalerija

- klikni na sliku za uvećanje