“Bolje badava ležati nego badava raditi”?
Objavljeno: 24/04/2017
Predizborno je vrijeme. Vrijeme kada političari ne štede svoje glasnice kako bi se pohvalili da rade ovo i ono, žele unaprijediti ovo i ono, obećavaju brda i doline. Skoro svaki od njih će reći da se Gospić i Lika moraju razvijati i uz poljoprivredu pa samim time i proizvodnju krumpira. Svaki od njih će u svojim mudrim glavicama posaditi hektare krumpira i omogućiti proizvođačima krumpira da plasiraju na tržište tone i tone svoga proizvoda. No mali je broj onih koji stvarno i znaju kakvo je pravo stanje na terenu. Danas smo u Rastoci pored Gospića svjedočili jednom humanom činu, donaciji oko 9 tona ličkog krumpira. No svjedočili smo i činjenici da jedno gospodarstvo koje se 35 godina bavi proizvodnjom krumpira od toga odustaje. Dragi političari, odnosno vi koji bi svojim radom trebali nešto uraditi na tom polju, je li to ta svjetla budućnost ličke poljoprivrede???
GOSPIĆ- “35 godina bavim se proizvodnjom krumpira. Kada je u pitanju plasman nikada nije bilo lako, no sada je najneizvjesnije, prepušten si sam sebi, proizvodnju moraš sam plasirati što je jako teško“.- govori nam Josip Čorak iz Rastoke pored Gospića. Prisjeća se da je bilo godina kada su ljudi imali sigurnu otkupnu cijenu, kooperiralo se, moglo se raditi i znalo se zašto se radi. Cijena je danas nikakva, glavnu ulogu vode trgovački lanci i više nije interesantno jeli cijena kunu ili 1,30 kuna već da se taj krumpir otkupi govori nam Čorak i ističe “Sada na području Gospića kod ljudi koji se imalo ozbiljnije bave proizvodnjom ima stotinjak tona krumpira”. Za sve one koji kao mantru ponavljaju činjenicu da se Lika može i mora razvijati poljoprivredom,a da pri tome uopće ne razmišljaju o tome gdje bi to svoj proizvod mogao prodati lički seljak, svakako je poražavajuća i Čorkova statistika da je od svojih 35 godina bavljenja proizvodnjom krumpira u barem 75% vremena “lelujao” na tržištu bez prave informacije gdje i kome plasirati svoj proizvod, uz vrlo rijetke godine kada je znao tko će otkupiti krumpir. Svi planovi u Lici koji se tiču krumpira pod velikim su upitnikom, dokaz za to Čorku su njegovi krumpiri koji leže u konobi. Pribojava se da ni ekipa oko Agro Velebita u Lovincu ne zna gdje je i hoće li uspjeti isfinalizirati svoju dobru ideju. Ipak zna da kada bi bilo sigurno tržište puno ljudi bi se uključilo i u takav projekt. Žalosno je, ali i simptomatično da Čorak od sadnje krumpira odustaje nakon jedne od najuspješnijih godina za krumpir. Kaže, prošle jeseni prinos je bio oko 3 vagona po hektaru. “To je za naše podneblje izuzetna godina. Od toga je na tržište plasirano oko 50%. Što se tiče sadašnje sadnje stanje je takvo da sam sve sjeme prodao i u sadnju ne idem. Kompletna moja tehnika, dakle sadilice, beračice, strojevi za prebiranje i vaga idu u hladni pogon“- kaže nam Čorak i dodaje “Možda sam i prije trebao poslušati kada kažu bolje je badava ležati nego badava raditi“. Veliki problem i on vidi u uvozu. Jer ako proizvodnja koja je financirana i od države nema plasman u Hrvatskoj tu nešto ne štima.
Čorkovo obiteljsko gospodarstvo dakle odustaje od proizvodnje krumpira. Kaže “možda smo i mi malo slabije organizirani kada su u pitanju prodaja i proizvodnja, no čovjek je prepušten sam sebi“. Lički krumpir je kvalitetan,traži više gnojiva,manje daje uroda, no kvaliteta je visoka. Kakav god on bio, svoga mjesta na tržišta nema pa je žalosna slika da ljudi bacaju krumpir. Država se baca s novcima na razne poticaje, no i ovaj poljoprivrednik kao i brojni drugi kaže ne trebaju nama poticaji, dajte nam sigurno tržište i to je to. Kaže da je spreman ići i s cijenom od 1,50 kuna po kilogramu krumpira, čak i tada bi se pokrio, no njegov krumpir stoji u konobi , a Ličani po trgovačkim centrima u Gospiću kupuju krumpir iz Egipta po većoj cijeni.
Koliko je plasman u Lici skoro nemoguć pokazuje i činjenica da u Lici više nema stočnog sajma. I tu se vraćamo na početak priče.Gdje će to lički poljoprivrednici, nakon ovih izbora na kojima će im opet pametni političari obećavati brda i doline, prodavati svoje proizvode?
Čorkovo gospodarstvo tehnološki je pokriveno za proizvodnju krumpira, no 2017.godine ležati će beskorisno. On, supruga, troje djece, zetovi i snahe sada će se baviti samo ovčarstvom. “Radili smo na 20 hektara zemljišta, to je ozbiljna proizvodnja,ali sada ćemo strojeve “podmazati” i vidjeti što dalje“- kaže on. . Tužna je to priča jednog poljoprivrednika,ali nažalost i dokaz kako stvari u ličkoj poljoprivredi u stvari stoje.
Milan Tomašević
