“Farmer iz Vrepca” osam godina ne može ostvariti svoj plan i san, ali ipak ne odustaje
Objavljeno: 26/05/2019
Prije osam godina u Vrebac, selo na području Gospića, na djedovinu je iz Zagreba došao živjeti Boris Mandarić. Želja mu je bila baviti se turizmom. Radio je i živio u raznim europskim zemljama te pun ideja i entuzijazma došao živjeti u Liku gdje ga je uvijek srce vuklo. Želja mu je bila uzgajati jahaće konje, baviti se seoskim turizmom, ali… Osam godina kasnije Boris ima osamdesetak grla goveda, nažalost zbog infrastrukture koju nema ne može se baviti turizmom. Odnosno još uvijek se ne može baviti jer ovaj muškarac star četrdesetak godina ne odustaje.
GOSPIĆ- Najprije makadamskim, a potom blatnjavim, skoro pa običnim poljskim putem, u selu Vrebac, dolazimo do Borisa Mandarića. U oblačno, kišovito, vlažno proljetno jutro taman je hranio dio svojih goveda. Prisjeća se vremena od prije osam godina kada je njemu i supruzi bilo važno maknuti se iz grada. „Došli smo ovdje, svidjelo nam se, lijep pogled, sve idealno. A onda vidiš ne možeš ovo, ne možeš ono, ne može ti nitko doći, sam ne možeš. Najprije smo krenuli s djedovim ovcama, prešli na krave. U međuvremenu i žena je otišla. Dodijalo joj, ništa se ne dešava, pokupila je djecu, dvoje djece, i vratila se u Zagreb“- govori nam Boris i dodaje da je u to vrijeme i on mislio otići. Razmišljao je dali da proda krave ili ne. „Ali opet, prošao sam ono najgore, a po prirodi sam tvrdoglav, Ličan, pa sam ipak odlučio ostati“- kaže Boris. Ističe da se sada od govedarstva može živjeti,ali najveći problem je krenuti. U sustavu krava-tele ima osamdesetak goveda, simentalki, domaće krave i nešto šarole goveda. „Iz svojih iskustava mladima bih preporučio da dobro razmisle prije nego se upuste u ovakvu avanturu kao što sam ja napravio.“- kaže Boris i pojašnjava da su više od godinu dana kad su došli bili bez struje iako su tu postojale i žice. „Živim deset kilometara od mjesta gdje se Tesla rodio, 21.stoljeće,a mi nemamo struje“- kaže Boris i dodaje da nije spojen ni na gradski vodovod, sam mora iskopati oko 700 metara do šahta,a to trenutno nije u stanju. A put je posebna priča. Do njegove kuće vode tri puta, nasuto je nešto malo od asfalta na svakom putu,ali onda dalje prema kući ne. „Kad iziđe voda, ne možeš ni proći, bude pola metra vode,a onda pokušavam proći traktorom ili pješice“- kaže Boris i računa da je nasuto svega 300 metara,a njemu treba dva i pol kilometra. „Odust’o nisam,ali ne možeš sve sam isfinancirati“- pomalo nam sjetno govori ovaj mladi čovjek koji se, u vrijeme kada puno mladih odlazi živjeti u gradove ili preko granice, iz grada vratio na selo kako bi radio, živio od svog rada,ali i na takav način upotpunio život šire zajednice. „Ako neće ići drukčije ja ću se i sam već nekako snaći kao i do sada, ali bih i postavio pitanje ljudima na vlasti – mora li to sve biti bas tako???– govori za kraj Boris.
Svjetlo na kraju tunela njegove priče možda bi se moglo nazirati. Nakon obilaska Borisovog imanja kontaktirali smo grad Gospić da bismo provjerili postoji li mogućnost ili plan da se put i vodovod dostojni 21.stoljeća dovedu do ovog čovjeka. Rekli su da će izići na teren i odmah vidjeti što se može i kako napraviti.
Fotogalerija
- klikni na sliku za uvećanje
