Ima li govedarstvo budućnost u Lici?

Objavljeno: 22/02/2017

Govedarstvo se u Lici u posljednje vrijeme nastoji umrežiti u proizvođačku organizaciju, tipa zadruga. Tim udruživanjem puno toga trebalo bi biti lakše, od uzgoja do plasmana. Sve to vodi se pod voditeljskom palicom Lokalne akcijske grupe Lika. Danas su „govedari“bili kod župana Milana Kolića i nekoliko njegovih suradnika kako bi raspravili o tome kakva je budućnost stočarstva i govedarstva u Lici

GOSPIĆ- Pomalo već kao mantra zvuče izjave ličkih političara da su turizam, poljoprivreda i drvna industrija zajedno sa šumarstvom kotači zamašnjaci razvoja Like i Ličko-senjske županije. Da to nema nimalo veze sa stvarnosti svima je jasno jer turizam nam je na niskim, minornim, granama, u nacionalnim okvirima predstavljamo promile. Iako se nastoji pokazati drugačiju stvarnost pa se govori o velikim statističkim porastima, činjenica jest da turizam u Lici kreće s nule pa čak i ispod nje, pa je svaki porast enorman. A kad tome dodamo činjenicu da nam turističke brojke dižu Novalja, koja je na kraju krajeva samo političkom odlukom dio Ličko-senjske županije, i Plitvička Jezera za koja cijeli svijet zna,ali pri tome ne smijemo zaboraviti da veći broj tih turista ne zna ni što je Hrvatska,a kamoli Lika, onda nam je jasno da turizam i Lika imaju jako malo veze. Još kada se po turističkim zajednicama rasporede raznorazni podobnici i uhljebi,a ne ljudi od znanja, onda nam je sve puno jasnije. Šumarstvo i drvna industrija ionako nemaju već dugo veze s Likom, jer drvna industrija je u rukama privatnika, uglavnom neLičana, a šumarstvo kao takvo je u rukama države u državi „Hrvatskih šuma“ onda nam je jasno da ni to nije pokretač razvoja. Onda dolazimo do te jadne poljoprivrede. A ona je u posebnoj banani. Jer kada danas na sastanku sa ljudima od posla na terenu iz stočarske, konkretno govedarske branše župan Milan Kolić kaže da će sada kada se stvara zadruga stvari biti puno jednostavnije odnosno „zajedno smo jači“ pa će se pod imenom zadruge moći lakše boriti za poziciju ličkog stočarstva i govedarstva, jasno je da do sada nitko nije ni o poljoprivredi vodio puno računa. Na radni sastanak pod imenom “Aktualno stanje i problemi razvoja sektora govedarstva na području Ličko-senjske županije”, došlo je nekoliko uzgajivača goveda koji zastupaju buduću zadrugu, odnosno proizvođačku organizaciju Lika coop. Govedarstvo, posebno kada je u pitanju lička buša i nekoliko „stranih“ sorti goveda postalo je hit pa niču novi uzgajivači. Neki od njih novi su u tom biznisu, neki su se do sada bavili nečim što nije ni imalo veze s poljoprivredom,ali eto sada su se dosjetili da bi se što zbog stočarstva, a što zbog poticaja trebalo baviti poljoprivredom. Upravo zbog tih nesretnih poticaja koji su jedan od glavnih razloga uništavanja hrvatske poljoprivrede, jer poticaje su dobivali i oni koji nemaju ni kvadrata zemlje,ali imaju kuma i pajdaša u politici,a nisu oni koji se stvarno bave poljoprivredom, poljoprivreda i hrvatsko selo pomalo izumiru. Da je tomu tako najbolje dokazuje i današnja rasprava koja je s nekoliko stvarnih problema koji je iznio predsjednik buduće zadruge Lika coop, poznati gospićki mesar, u zadnje vrijeme i uzgajivač goveda, Robert Ćaćić prerasla samo u raspravu o bujadi, kao o jednom od osnovnih smetnji ubiranju poticaja.

Kao glavne probleme Ćaćić je na početku sastanka istakao činjenicu da se zemlja dodjeljuje svakome, a najviše onima koji ni nemaju stoke. I tu se vidi taj veliki problem jer nejasno je što se može sklopiti s lokalnim jedinicama, a što s Hrvatskim šumama u čijoj su gospodarskoj osnovi i brojne pašnjačke površine. Nakon tih ugovora u ARCOD-u zemlja ostaje na onome tko je sklopio nekada ugovor,a pravi uzgajivači ne mogu doći do zemlje. „Trebalo bi te ljude saslušati,a ne održati sastanak od 5 minuta i održati cjelogodišnji problem“- kaže Ćaćić.

U Gospić je na ovaj sastanak došao i veliki uzgajivač iz Udbine Mladen Kušeković. Očito radi se o, znanjem dobro potkovanom poljoprivredniku i uzgajivaču, jednom od pionira govedarstva u Lici koji bi sa svojim znanjem i iskustvom puno mogao pomoći. Ovaj uzgajivač iz Zagreba, po majci Ličanin, svjedok je da su veliki problem politike jer kada god se promjeni vlast, mijenja se i kompletna garnitura ljudi. Pitanje je koliko je koja lokalna jedinica spremna za poslove koje im nalaže zakon,a tu opet najviše pate ljudi na terenu, poljoprivrednici.

Posebna priča je Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Na nju prigovore su imali i uzgajivači i predstavnici županije. Ukratko, iz onoga što se moglo čuti radi se o neorganiziranom i nestručnom skupom ljudi koji teško radi svoj posao. Problem su i Veterinarske službe i inspekcije koje često nemaju razumijevanje za sasvim realne probleme i upite poljoprivrednika. Puno se očekuje i od Nacionalnog parka Plitvička Jezera koji bi kao jedan ogromni sustav mogao povući brojne proizvode s ličkih poljoprivrednih površina. Nažalost dok političari određuju tko će voditi ovaj park, stanje se ni tu neće promijeniti, bez obzira na zakone o javnoj nabavi.

Problema je čini se puno. Stočarstvo i govedarstvo na bogomdanom prostoru Like moralo bi biti na visokim razinama. No zbog sustavnog zapuštanja, pogodovanja i „namještanja“,ali i realnih problema poput primjerice miniranosti terena, i stočarstvo je , kao puno toga u Lici na niskim, niskim granama.

Milan Tomašević