Krumpir naš svagdašnji
Objavljeno: 24/09/2016U Lovincu, na izletištu Cvituša, održan je 4. Dan krumpira, proizvoda koji je othranio generacije i generacije Ličana. Predstavili su se i brojni proizvođači nekih drugih poljoprivrednih proizvoda, uživalo se u kušanju krumpira i proizvoda od njega. Veliki obol cijeloj manifestaciji dale su i obrazovne ustanove Srednja ugostiteljska škola iz Korenice i Strukovna škola Gospić. Podbacili su oni koji su itekako važni, političari.
LOVINAC- Dan ličkog krumpira, četvrti po redu, održan je u Lovincu. Manifestacija je to koja želi promovirati lički krumpir i proizvode ličkog sela, motivirati poljoprivrednike na ozbiljno i organizirano bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom, te obogatiti turističku ponudu Lovinca, općine koja se želi promovirati u općinu ličkog krumpira. Dan krumpira, zajedno s općinom Lovinac, organizira tvrtka AgroVelebit koja posjeduje oko 250 hektara zemljišta i očekuju prinos od oko 400 tona. Nikola Vidaković, danas direktor tvrtke AgroVelebit, nekada direktor lovinačke Poljoprivredne zadruge, ali cijelo to vrijeme borac za promoviranje ličkog krumpira ponosan je što i danas priča o ličkom krumpiru, ali i priča o Danu krumpira postaje jaka. „Želimo promovirati lički krumpir i od njega, koji je othranio generacije Ličana, napraviti proizvod koji će pomoći razvoju Like u budućnosti. Proizvod je to koji bi trebao osigurati perspektivu budućim generacijama da se ne iseljavaju iz Like. Želimo ličkom krumpiru, kojega smo zaštitili, da postane glavni proizvod i generator razvoja ličkog kraja“- govori između ostaloga Vidaković. Ova godina dala je dobar urod krumpira. AgroVelebit proizveo je 10 hektara sjemenskog i oko 16 hektara konzumnog. Očekuje se prinos oko 400 tona krumpira koji će, zahvaljujući europskoj zaštiti geografskog porijekla bez problema završiti na tržištu. „Planiramo za sljedeću godinu povećanje vlastitih površina i početak kooperantske proizvodnje za koje tražimo suradnike“,- kaže Vidaković i ističe da je Lika ogromno tržište u kojemu nitko nikome nije konkurent, a trend je dobar jer potražnja za krumpirom je povećana pa i prodavači krumpira „uz cestu“, za AgroVelebit su potencijalni partneri. Neki će reći da je lički krumpir skup, ali Vidaković smatra da je zbog uvjeta proizvodnje i prinosa logično da on bude skuplji, a opet je prihvatljiv za šire mase jer četveročlana obitelj bez ikakvog problema može se „najesti“ od kile krumpira. Prošlogodišnja europska zaštita itekako je pomogla plasmanu i reklami ličkog krumpira koji se može kupovati diljem zemlje,a sada se očekuje i povećani interes budućih proizvođača.
Općina Lovinac postaje općina ličkog krumpira, a njen načelnik Hrvoje Račić ističe da je i manifestacija uspjela jer je broj izlagača u odnosu na lani udvostručen. „Općina Lovinac pokušava povezati poljoprivredu i turizam pa smo i ovu manifestaciju organizirali na našem izletištu Cvituša kako bi povezala proizvodnju krumpira s turizmom. To jedno s drugim može oživjeti Liku koja je strašno prazna“- govori Račić. Sjetio se on i jedne tužne obljetnice. Naime upravo na današnji dan, 24.rujna 1991.godine započelo se s lovinačkim zbjegom i napuštanjem ognjišta. „Četvrt stoljeća svega se dešavalo. Proživjeli smo ludo vrijeme rata, a sada smo se vratili, živimo, radimo i imamo perspektivu“.- kaže Račić.
Na Dan krumpira u Lovinac je došla i predstavnica Ministarstva poljoprivrede, viši savjetnik specijalist Željka Gudelj Velaga. Niti ona nije krila zadovoljstvo ovom manifestacijom koja doprinosi razvoju poljoprivrede. „U Lici s malim poljoprivrednim gospodarstvima, ali i velikim neiskorištenim potencijalima poljoprivreda bi mogla doprinijeti oživljavanju Like. Ljudi bi mogli živjeti i od prerade poljoprivrednih proizvoda i turizma“- optimistično govori Gudelj Velaga. Podsjeća da je lički krumpir jedan od 12 hrvatskih proizvoda s europskom oznakom zemljopisnog porijekla. „Čak 70% potrošača u EU prepozna tu oznaku što znači da kada je vide na ličkom krumpiru oni znaju da je to oznaka kvalitete“- kaže ona. Svjesna je da proces razvoja poljoprivrede u Lici nije lak. Izlaz vidi u sinergiji brojnih čimbenika koji ljudima mogu omogućiti bavljenje proizvodnjom poljoprivrednih proizvoda i prodajom. „Treba biti realan, nije lako živjeti u seoskom prostoru koji nije izjednačen s gradskim po infrastrukturi i mogućnostima. Ne možete očekivati da će se netko vratiti u selo, a da nema ni školu ni vrtić ni zabavu ni infrastrukturu“- realno sagledava ona. Ističe da Ministarstvo poljoprivrede provodi program ruralnog razvoja, ali i niz ostalih programa i projekata koji bi trebali omogućiti razvoj ličkog sela, razvoj proizvoda hrvatskog sela i njihov plasman. „Sustav poticaja dio je zajedničke poljoprivredne politike. Vjerujemo da su poticaji izdašni. No sada treba raditi na udruživanju proizvođača jer neudruženi mali proizvođači teško će naći tržište. Preveliki su za lokalno, a premali za veliko tržište. Upravo zato ćemo puno raditi na udruživanju poljoprivrednika“- najavljuje predstavnica Ministarstva poljoprivrede Željka Gudelj Velaga u Lovincu.
Ono što svakako žalosti je loš odnos institucija prema ovoj manifestaciji. Ličko-senjsku županiju, potpuno kurtoazno, predstavljao je ravnatelj LIRE odnosno „Ličke razvojne agencije“ Drago Vlainić, od predstavnika lokalnih jedinica vidjeli smo jedino načelnika općine Udbina Ivana Pešuta. Zašto je to tako? Do kada će našim političarima, kojima su puna usta i razvoja i poljoprivrede i brendiranja i povratka na ognjišta i ostalih demagoških floskula, biti puno važnije ne doći na ovakav događaj u Lovinac kako bi pokazali da je njihov načelnik iz protivničkog političkog „društva“. Nama , običnim malim ljudima, takve su stvari i nejasne i nepotrebne. Lički krumpir je lički krumpir, proizvod ličkog sela i ličkog seljaka, nevezano uz politike i političke stranke ili struje koje su i promjenljive i potrošne. Ličko selo je tu, nažalost sve je manje ličkih seljaka, radimo svi zajedno na napretku ovoga siromašnog i sve siromašnijeg kutka naše domovine. Jer, reče mi nedavno jedan „upućen „ čovjek da trenutno u Lici nema niti 35,000 stanovnika. Na popisu stanovništva 2011.godine u županiji je živjelo skoro 51,000 stanovnika. Ako nas je stvarno u 5 godina „nestalo“ 16,000 tko će ovdje živjeti? I hoće li biti bitno kojoj političkoj struji pripada koji načelnik, gradonačelnik, župan ili netko drugi,ako „pod njim“ nema ljudi. Udružimo se i zajedno razvijajmo Liku i predstavljajmo je i na Danu krumpira i na Jeseni u Lici i na manifestacijama izvan Like, jer Lika ima što pokazati i dati,ali pitanje je hoće li uskoro imati tko pokazati i dati.
Milan Tomašević