Lički krumpir osvaja svijet?

Objavljeno: 07/06/2016

Pred drugi svjetski rat prosječni Ličanin trošio je oko 400 kilogama krumpira, pred domovinski rat Lika je bila vodeća regija u Jugoslaviji kada je u pitanju proizvodnja krumpira, danas se kreće gotovo s nule

LOVINAC-Ovogodišnja kampanja sadnje krumpira na površinama s kojima raspolaže tvrtka Agrovelebit iz Lovinca, s obzirom na nepovoljne vremenske uvjete znatno je kasnila, pređeni su svi optimalni uvjeti, pa se sa sadnjom ušlo gotovo u lipanj. Potvrdio nam je to direktor Agrovelebita Nikola Vidaković. Takvo pomicanje rokova u prinosu može donijeti i štetu, školski udžbenici kažu da svaki tjedan kašnjenja može donijeti smanjenje prinosa za čak 8%, no Vidaković priželjkuje i očekuje, kada su u pitanju vremenske prilike, optimalan nastavak godine, pogotovo dovoljno oborina pa se možda ovo kašnjenje u konačnici i neće odraziti na rezultate berbe.

Inače pod Agrovelebitom posađeno je 26 hektara površine, 10 hektara za sjemenski krumpir,a ostatak za stolni. Prošle jeseni lički krumpir zaštićen je proizvod na razini Europske Unije, a medijska pompa koja se digla oko toga izazvala je povećanu potražnju pa kod, nažalost ono malo značajnijih proizvođača, nakon dugo vremena krumpira nije ostalo. Sada, na tim temeljima treba dalje graditi revitalizaciju proizvodnje krumpira. Zaštita je dobra podloga i preduvjet da se krene u revitalizaciju, no bez inicijative na terenu neće biti ništa. Sve više se vidi značaj krumpira, odnosno mogućnost da će oni koji se bave proizvodnjom moći živjeti od toga, a s druge strane i turizam će imati koristi jer nema dobrog turizma bez gastronomije pa krumpir daje dobru priliku. „I ja i mi kao tvrtka na priči ličkog krumpira uspjeli smo pridobiti 11 investitora koji su uložili sredstva u cijelu priču. Od iduće godine krenut će se i s kooperacijom pa će Lovinac i Udbina pokrenuti Centar za brdsko planinski razvoj poljoprivrede a fokus će biti na krumpiru. U startu će se pojačano raditi na edukaciji jer bez obzira na tradiciju proizvođači trebaju biti educirani“- govori nam Vidaković.

Činjenica jest da je krumpir odgojio generacije Ličana kao zamjensko jelo za kruh,ali i kao proizvod na seoskim imanjima. Danas lička polja zjape nezasađena i pusta,iako je svima jasno da je krumpir kultura koja itekako uspijeva u Lici. Krumpir je za Liku uvijek bio iznimno važan, bio je jedna od glavnih grana u poljoprivredi pa je pred domovinski rat Lika bila vodeća regija u proizvodnji krumpira na prostoru bivše zemlje. Pomalo nevjerojatno zvuči podatak da je primjerice samo PPK Velebit u godinama pred domovinski rat proizvodio 77,000 tona krumpira. Takve brojke se vjerojatno neće dostići no bitno je da proizvodnja, kao i površine pod krumpirom rastu. „Lički krumpir je kvalitetom drugačiji od ostalih, podignemo li razinu vizualnog predstavljanja krumpira jer krumpir se danas ne kupuje na veliko kao nekad za cijelu godinu već za nekoliko dana, pa čak i na dan pa je i to pakiranje iznimno bitno, razvijat ćemo se sigurno“- optimističan je Vidaković. Udruga treba inicirati micanje s tržišta nečega što se prodaje a nije lički krumpir, odnosno pod reklamom ličkog krumpira prodaje se krumpir koji nije ni vidio Liku. Iako je postojeće skladište u Gospiću relativno dobro za uspješniju budućnost treba razmišljati o novom modernom skladištu koje će dugoročno čuvati krumpir do sljedeće sezone jer tržište traži kontinuiranu opskrbljenost. Dakle, lički krumpir je zaštićen, u novoj sezoni i posađen, sada se samo treba nadati dobrim vremenskim prilikama, dobrom urodu, cijeni i uspješnom plasmanu jer tržištu ne treba samo krumpir, tržištu treba specifičan krumpir,a to jest lički krumpir, odnosno krumpir s ličkih brižina.