LIJEPA PRIČA: Dragan Šop, voćar iz Ličkog Osika ubrat će oko 25 tona šljiva!!!

Objavljeno: 05/09/2018

Lika je poljoprivredni kraj, Lika je voćarski kraj. Malo tko nije čuo ili kušao ličku šljivovicu. Nažalost zbog tromih ljudi, zbog politike i općeg nerada lička šljivovica nije brendirana, kako se to u zadnje vrijeme voli govoriti o brojnim proizvodima. No ovo nije priča o nespretnosti, neradu i neaktivnosti političara, instaliranih neradnika po institucijama koje trebaju raditi svoj posao i uhljeba. Ovo je priča o trudu, o radu, o višegodišnjem odricanju, o borbi protiv vjetrenjača,ali i priča o konačnom uspjehu. A baš taj, konačni uspjeh veseli sve nas koji cijenimo ljudski rad i uživamo u uspjehu ljudi koji rade da bi uspjeli

LIČKI OSIK- Na granici Ličkog Osika i Budaka, svi oni koji prolaze državnom prometnicom od Ličkog Osika prema Gospiću, nailaze na prekrasno uređen, ali i predivno rodan šljivar. Djelo je to vrijednih ruku Dragana Šopa, mladog voćara iz Ličkog Osika i njegove obitelji. Posadio je Čačanku rodnu koja je dobra i za pekmeze i za sušenje. “Voćarstvom se bavim 12 godina“- govori nam Dragan koji u svojim voćnjacima ima oko 550 stabala šljiva, oko 120 trešanja, te maline na oko 7,000 četvornih metara. Počinje vrijeme berbe šljiva. “Očekujem rekordan urod, oko 20 do 25 tona šljiva. Samo se nadam da u ovih tjedan dana do mog početka berbe ne bi došlo kakvo nevrijeme“. Ove godine Šop će šljivu brati ručno jer prerodile su šljive pa strojevi ne mogu u šljivar. Uistinu na nekoliko voćaka i sami smo se uvjerili u štete nastale zbog prevelikog uroda, pokazuju to i naše fotografije. Plasman šljiva osiguran je već početkom godine. Neće Šop ništa izdvojiti u proizvodnju rakije. Jedan poslovni suradnik praviti će pekmez, ostatak ide u otkup. Kaže Dragan da mu je to povoljnije jer ima financijskih repova koji se vuku nekoliko godina. Do tih repova malo su doveli prekupci, malo vremenske neprilike pa mu je sada i jeftinije i povoljnije prodati sirovinu. A već sljedeće godine planira otvoriti svoj pogon kako bi šljive išle u preradu. “Išao je nekada Bog po zemlji, voćarstvo je bilo hobi, no sada je to glavni dio prihoda. Kredite nisam koristio,a poticaji su minimalni“- govori nam Šop koji smatra da bi se i u voćarstvu trebalo poticati po kilogramu uroda. Pitamo ga jeli kada htio odustati. Kaže “prošle godine kada je bio mraz i sto postotna šteta bio je problem.Bili su “čudni” kupci i prvih godina. No, preživjeli smo, nadamo se da će biti bolje“. Tužne su to priče hrvatskih poljoprivrednika. Stoji Dragan Šop usred voćnjaka koji je prerodio. I umjesto da trlja dlanove, priča o problemima. No, nije od onih koji kukaju, bit će bolje, to je njegova glavna rečenica. Njegove šljive preko jedne domaće tvrtke koja će otkupiti cijelu proizvodnju završiti će u izvozu. U veleprodaji su mu šljive,no poneka će kuna izići i iz maloprodaje, netko navrati po pokoju kilu šljiva za pekmez. Pitamo ga jeli cijena tajna, kaže nije, biti će oko 3 kune po kilogramu.

Trešnje su malo zakazale ove godine, posljedica je to i lanjske suše, maline su išle dobro. Dragan Šop nije od onih koji bi smanjivali i gasili proizvodnju. U planu mu je širenje i šljive i maline. On nije u voćasrtvo ušao da bi na brzinu zaradio, da bi ubiranjem poticaja naštetio nekome, a sebi strpao lovu u džep, on je uložio svoje novce da bi radio nešto što voli. Lijepa je to priča zar ne? Da institucije imaju više sluha pa da nam je više ovakvih poljoprivrednika u Ličko-senjskoj županiji. Očito priroda nam je dala tu mogućnost. Iskoristimo je.

Milan Tomašević