Lijepa priča: Gospićanin Marjan Pavičić proizvest će ove godine 25 tona jabuka i 5 tona meda

Objavljeno: 21/10/2018

GOSPIĆ- Marjan Pavičić, 46-godišnjak iz Gospića prije 12 godina, zajedno sa svojim ocem, na obiteljskoj zemlji, na području Smiljana, posadio je jabuke na površini od otprilike 1,4 ha. Od 835 stabala oko 90% je Idared, preostalo je Zlatni delishes koji je oprašivač. Nasad je formiran potpuno i ovo je do sada najbolja godina. Teško je procijeniti koliko će biti “težak” urod, no Marjan očekuje da će, kada se sve ubere i izvaže biti oko 25 tona jabuka. On svoje jabuke tretira samo do cvatnje, dva do tri puta, nakon toga prskanja nema. Za sada on nije ekološki proizvođač, ipak pokrenuo je prve korake jer želi ići u tom pravcu. Kaže Lika je specifična, problem su mrazevi, no manje problema ima s nametnicima nego neki drugi krajevi. Jabuke prodaje preko facebook-a, ide i na zagrebačku tržnicu-“ima određeni broj ljudi kojima nije problem što jabuka ima neku flekicu ili crva. Oni jednostavno žele jabuku koja nije tretirana jer je puno zdravija. Sigurno ne izgleda lijepo kao ona koja je tretirana 15,16 ili više puta,ali je izvorna prava“- kaže on i ističe da ima narudžbi iz Splita i Zagreba, kao i domaćih ljudi. “Najbolje bi bilo tu jabuku sačuvati do iza Nove godine. To je problem, još uvijek nemam hladnjače. No, imam dobru konobu koja je daleko od idealnih uvjeta,ali poslužiti će“. Trenutno cijene formira količina narudžbe, a svakako treba istaknuti da na veće narudžbe, iznad 50 kilograma cijena pada na svega 4 kune. Pavičićeve jabuke kupuju i Pekarna Tušak i Brix koji njegove jabuke koriste za svoje kolače. I to je svakako pohvalna činjenica.

Od Pavičića doznajemo da se intenzivno razmišlja o povezivanju voćara kako bi zajedno aplicirali na fondove i kako bi kupili liniju za proizvodnju soka. Tako bi se iskoristili svi plodovi koji nisu za tržište,a dobio bi se odličan, prirodni domaći sok. Za sada on će i sam plodove koji po izgledu i kvaliteti nisu za tržište prerađivati za sok ili ocat, a podijeliti će nešto i stočarima za hranu. Pitamo ga razmišlja li kada u pravcu da se nije trebao baviti s voćarstvom. On odgovara:”Bude svakakvih trenutaka. Voćarstvo u Lici baš i nije svaki put pametna ideja, no svemu ima lijeka. Najnegativnija stvar u Lici su mrazevi pa je bilo godina kada u voćnjaku nisam imao ni jedne jabuke. Tada čovjek i požali. No ovdje investicija nije završena, trebalo bi kupiti “lovac mraza” koji se može nabaviti i u Hrvatskoj. On bi bio jedna stvar koja bi cijelu priču napravila puno boljom“- kaže Pavičić.

Inače njegova priča je specifična i zato što je zadnjih 8,9 godina bio u inozemstvu pa je u neku ruku i on povratnik. “Supruga je radila na projektima Europske Unije u Crnoj Gori, Uzbekistanu, Kirgistanu. Sin mi je u dobi za predškolsku, kći ide u 3.razred osnovne škole. Kuću smo u Gospiću i prije počeli graditi i razmišljali smo se vratiti, odnosno ja vratiti,a ona doći ovdje jer je Austrijanka. Sada i zbog spleta okolnosti zbog njenog posla, ali i zbog naše želje došli smo u Gospić. Bile su joj ponude iz Ugande i Laosa, ili povratak ovdje. Kasnije vraćanje u Hrvatsku teže je i za prilagodbu djece i odlučili smo doći, voćnjak razvijati dodatno, kao i pčelarstvo koje ćemo dizati na visoki, profesionalniji nivo. Budućnost vidimo tu i vjerujemo da ćemo osigurati egzistenciju“- optimistično će Marjan.

Prije voćarstva počeo se baviti i pčelarstvom. Sada ima oko 25o košnica. “Pčele su ipak moja prva i najveća ljubav. A možda su i isplatljivije“- ističe on. I u proizvodnji meda, kako on kaže tvornici pod vedrim nebom, količina proizvoda varira, od 5 pa čak do 70 kilograma po košnici. Prosjek je oko 20 kilograma. On se tim pokušava što profesionalnije baviti. Tako su preko zime pčele s morske strane Velebita, u Cesarici, Vidovcu, Lukovom Šugarju i kod Benkovca. U svibnju ih dovozi u Liku na pčelinjake u Gospiću, Ribniku, Lovincu i Ričicama. U kolovozu ih vozi na Velebit, na vrijesak do prvih mrazeva, pa onda ponovno natrag na more. Ove godine, zbog čestih kiša u unutrašnjosti i bure na moru s medom je bilo nešto slabije. S druge strane lanjska je godina bila odlična. Ipak, Marjan i ove godine očekuje oko 5 tona meda. I bez obzira na često nelojalan uvoz domaći ljudi prepoznaju kvalitetu pa uspije prodati med. Želio bi i da se medari udruže kako bi sa značajnijim količinama mogli ići na strana tržišta jer ovaj domaći med itekako bi bio tražen na tržištu.

On je iskusio život i u inozemstvu. Savjetuje ljudima da promisle čime bi se mogli baviti. “Nije ni vani bajno. Život je skup. Kod nas je odlična priča ekološka proizvodnja i u tom pravcu treba ići”. Kao voćar i medar posebno ističe odličan rad Poljoprivredno-savjetodavne službe. Prije nekoliko godina i od grada je dobio poticajna sredstva. Kroz razgovor ovaj čovjek ne proziva nikoga, poziva na rad, na suradnju i umrežavanje kako bi se što uspješnije izlazilo na tržište. To je priča koju treba slijediti.

Njegove proizvode možete naručiti na facebooku, u grupi opgmarjanpavicic, na telefon: 099 203 66 55 i
Email: opgmarjanpavicic@gmail.com

Milan Tomašević