Što se dimi u Bužimu selu?

Objavljeno: 28/07/2016

GOSPIĆ- Da stari zanati izumiru ili su već izumrli nije nikakva tajna. Kovači, remenari, mlinari i brojna ostala zanimanja, koja su nekada hranila obitelji,a stanovnicima omogućavale nabavu životno važnih predmeta, nestaju. Jedno od zanimanja na koje smo sasvim slučajno naišli u Bužimu ( primijetivši dim usred vrućeg ljetnog dana) je ugljenarstvo. Jedan Bužimac govori nam- to su kope. Uistinu nepoznata riječ. Kope su hrpe u kojima se proizvodi ugljen za upotrebu. Težak je to posao, za jednu kopu treba nekoliko dana da sagori drvo i stvori ugljen koji se danas ponajviše koristi za nešto što manje-više svi itekako jako volimo, roštiljanje. Tanja drva, u Lici naravno ponajviše bukva i grab stavljaju se na hrpu, vješto se slažu uz dodavanje zemlje, nekada šušnja ili suhoga lista,a danas slame. Kope se nadgledaju i provjeravaju nekoliko dana da ne bi nešto pošlo po zlu i čeka se nekoliko desetaka kilograma konačnog proizvoda koji se, doznajemo, plasira uglavnom u Dalmaciju. Težak je to kruh, gori s neba, gori iz kope, po dva tri dana uglavnom se ni ne spava. Ipak ovi vrijedni entuzijasti, osim što proizvodnjom ugljena popunjavaju svoje kućne budžete, pomažu i u tome da se sačuva još jedan od starih zanata koji izumire. U Bužimu smo naišli najprije na jednu zastarjelu, rekli bismo iskonsku kopu, potom odlazimo i do druge, nešto modernije. Majstorima ugljenarstva, koji su nam pojasnili kako se to radi i kako se dolazi do ugljena, svaka čast na očuvanju ovoga starog i važnog zanata. Turističkim i ostalim djelatnicima koji bi mogli promovirati ovo starozanatsko pa i gospodarsko bogatstvo Like još jednom upućujemo na nešto što im stoji ispod nosa dok oni dani gube u svojim dobro rashlađenim uredima i žive od nerada od plaće do plaće.

Milan Tomašević