Vuna konačno ima mjesto koje i zaslužuje

Objavljeno: 28/06/2017

GOSPIĆ- GO za vunu projekt je udruge GTF inicijativa za održivi razvoj iz Zagreba i gospićkog zatvora. Projekt vrijedan oko 120,000 kuna krenuo je prije pola godine, financiran je od strane Ministarstva pravosuđa. Napravljeno je sve što je planirano, stvorena je dobra suradnja sa gospićkim Zatvorom, institucijom koja je spremna za proizvodnju i samoodrživost, odnosno tamo s eveć dulje vremena uzgajaju ovce na farmi,a sada postoji mogućnost i korištenja vune. Projekt je odrađen i u zatvorenom i u otvorenom dijelu zatvora. Naravno, u zatvorenom dijelu u zatvoru u Gospiću puno su stroži uvjeti, nema alata, isključivo se radi rukama. S druge strane u otvorenom dijelu, u farmi u Ljubovu, radilo se ipak malčice slobodnije. Upravo tamo, u Ljubovu niklo je nešto što je početak nove priče, ali i nečega što bi mogao postati ogledni primjer i za ljude koji se bave ovčarstvom ili poljoprivredom. Naime tamo je sagrađena kompostana u kojoj se kompost stvara od dvije stvari kojih barem u Lici ima koliko god hoćete. Naime kompost se u takvim kompostanama pravi kombinacijom ovčjega runa i bujadi, dviju stvari koje “ukrašavaju” ličke živice i pustopoljine. Pokusno “polje” napravljeno je na području Ličkoga Lešća, na imanju Dragice Rogić i tamo se Ličani uče kako se pravi ovaj kompost po, u neku ruku, engleskom modelu. Eto, vunu uzgajivači bacaju, a mi klasični konzumenti sretni smo kada povoljno kupimo vestu od vune proizvedene primjerice u Srbiji, ili Bosni i Hercegovini. Kod nas vuna nije prepoznata, ona je otpad,a trebala bi biti velika lička proizvodna prilika. Na pravom putu je udruga “Gačanka” i njihova predsjednica Dragica Rogić koja konstantno radi na edukaciji da se što više koristi vuna koja se baca. Tehnika koju su učili sa zatvorenicima je filcanje, jednostavna tehnika koja daje odličan završni proizvod, filc ili čoju. Bili su odlični učenici, u vrijeme pred Uskrs, kada je veći dio projekta proveden zatvorenici su stvarali uskrsna jaja tehnikom filcanja. Za svaku pohvalu, zar ne?

Milan Tomašević