Problem otpada i ekoloških crnih točaka nije ograničen samo na Gospić i Liku, upozorili su u subotu predstavnici građanskih inicijativa i ekoloških udruga na prosvjedu „Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku“. Pred okupljenima u Zagrebu iznijeli su probleme s kojima se godinama suočavaju građani od Siska i Vranjica do Benkovca, Zagreba, Istre i Rijeke te poručili da se sustav gospodarenja otpadom mora mijenjati.
Snježana Sužnjević Vago iz građanske inicijative „Siščani ne žele biti Smetlišćani“ ustvrdila je da je Sisak tijekom posljednjih 30 godina postao grad hrvatskog, a sada i europskog otpada.
Posebno je upozorila na projekt koji je nazvala „pilićarskom ekobombom“ u okolici Siska, navodeći da je trenutačno na čekanju nakon što studija utjecaja na okoliš nije prošla.
Mariana Grubić iz građanske inicijative „Mjesto koje hoće živjeti“ iz Vranjica govorila je o posljedicama azbesta iz bivše tvornice Salonit. Navela je da se na tamošnjoj crnoj točki nalazi 63.000 kubičnih metara opasnog otpada te iznijela podatak da je od mezotelioma umrlo oko 400 mještana.
„To nisu brojke, to su naši očevi, majke, sestre, braća, djeca, bake i djedovi“, poručila je Grubić, dodajući da se posljedice izloženosti azbestu mogu pojaviti desetljećima kasnije.
Pročitajte još
Ante Gusić iz udruge „Vlajter-ego Benkovac“ upozorio je na više od 11.000 kubika mikroplastike i opasnog otpada koji je, prema njegovim riječima, zakopan oko tisuću metara od dječjeg vrtića i osnovne škole.
Predsjednica Zelene akcije Dora Sivka upozorila je da i Zagreb ima „ekološke tempirane bombe“ koje desetljećima čekaju rješenje. Posebno je izdvojila Jakuševec, nazvavši ga „brdom problema“, te poručila da je za opasni otpad odgovorna država.
Irena Burba iz Zelene Istre podsjetila je na slučaj bivše Istraplastike u Pazinu, gdje je, prema njezinim riječima, 2020. godine ilegalno skladišten otpad iz Italije, a 13.000 tona otpada još se nalazi na toj lokaciji.
„Sustav reagira tek kada se dogodi katastrofa, umjesto da je spriječi. Građani ne bi trebali biti detektivi koji godinama dokazuju ekološku bombu“, poručila je.
Na problem u Rijeci upozorio je Željko Fućak iz građanske inicijative Rijeka za ljubav. Kazao je da je nekoliko kilometara od središta grada tijekom 44 godine u crnu jamu odloženo oko 250.000 kubika kiselog mulja, katrana, ulja, naftnih derivata i drugog tekućeg otpada.
Upozorio je i na razlike u procjenama količine otpada te postavio pitanje gdje je nestalo 100.000 kubika opasnog otpada.
O stanju na jugu Istre govorio je Ivo Lorencin iz građanske inicijative Čist zrak duga ljubav iz Medulina, koji smatra da nakon osam godina problema povezanih s Kaštijunom jedino rješenje predstavlja njegovo zatvaranje.
Karstolog, novinar i aktivist Ivo Lučić upozorio je na posebnu osjetljivost krškog područja. Istaknuo je da zbog poroznosti krša odlagališta na takvim terenima predstavljaju velik problem te kritizirao hrvatski model „mikrozoniranja“.
Predstavnici inicijativa zajednički su poručili da odluke o gospodarenju otpadom moraju biti donesene u interesu građana i budućih generacija te da bez pritiska javnosti neće biti ozbiljnih promjena sustava.
