Miho Bošković: “vrlo rado doći ću u Liku”!!!
Objavljeno: 19/08/2017
Vaterpolo je ove godine u Hrvatskoj bio pravi hit. Zahvaljujući osvajanju zlatne medalje naše reprezentacije na svjetskom prvenstvu u Mađarskoj ponovno je ujedinio naciju, pa gotovo da nema nikoga tko ne zna za Jokovića, Garciu, Sukna ili trenera Tucka i ostale vaterpoliste. No portal Lika-express u ekskluzivnom razgovoru prisjetio se jednog pomalo drugačijeg sportaša, čovjeka koji je paralelno sa iznimno bogatom karijerom “gurao” i školovanje. Danas se makao od vaterpola i bavi se nečim sasvim drugačijim. Upoznao je cijeli svijet,ali vrlo malo unutrašnjosti Lijepe naše. Sada će se posvetiti i tome pa jedva čeka dolazak u Liku.
GOSPIĆ- Miho Bošković rođen je 11.siječnja 1984.godine u Dubrovniku, kao uostalom i većina hrvatskih vaterpolista. U igračkoj karijeri osvojio je sve. Osvajač je svjetskog, europskog i olimpijskog zlata. U reprezentativnoj karijeri osvajao je i medalje drugog, nešto slabijeg sjaja. Sa svojim Jugom osvojio je europsku ligu i superkup. Igrao je i za Vasas i Primorje. Dva puta bio je najbolji vaterpolist Europe. Uz tu uspješnu karijeru diplomirao je na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Vaterpolo karijeru završio je prošle godine i sa svime što je napravio i više je nego zadovoljan. “Kroz karijeru sam proživio dječačke snove. Kada je kraj karijere lijepo se sjetiti lijepih trenutaka i to osobno zadovoljstvo za mene je iznad svega“. Pomalo ga smeta što sport u Hrvatskoj nije cijenjen iako sportaši postižu izvrsne rezultate. “Vaterpolo kao sport ne može se mjeriti sa nogometom, košarkom ili primjerice rukometom. Ipak to je sport koji igraju najveće nacije svijeta, bez obzira što tko govorio. Vaterpolo je cijenjen diljem Europe, u Americi, Australiji, Brazil se diže. No u Hrvatskoj vrednovanje rezultata i odnos prema sportu nažalost jednak je prema svim sportovima. On je uvijek usmjeren na Olimpijsku godinu gdje se sve može “srediti”, a ostatak vremena sportaši su prepušteni sami sebi. Hrvatski sportaši kod nas su minimalno cijenjeni u odnosu na to koliko nas cijene izvan naše zemlje“- pomalo tužno nam govori Miho Bošković svjestan toga da je kod nas sistem jako slabo uređen. Ovaj profesor u Glazbenoj školi u Dubrovniku kaže nam da je usporedo sa vaterpolo karijerom gurao svoje školovanje pa je diplomirao Glazbenu teoriju na Glazbenoj akademiji u Splitu i zamišljao svoj život da se završetkom igračke karijere makne od stresa koji vaterpolo nosi i da ne ide u trenerske vode. “Imao sam intenzivnu karijeru, bio sam igrač koji je u prvom planu i sada nakon toliko godina vidim koliko je dobro to opuštanje i tek sad vidim kod kolikim sam pressingom bio. Bio sam često igrač koji je odlučivao utakmice i to je veliki pritisak“. Zbog toga i nije redovito oko bazena, no nedavno Svjetsko prvenstvo rado je pratio. “Imamo dosta mladih igrača, igramo vrhunski s odličnom kohezijom u ekipi. Ovaj nacionalni fluid koji je nastao znači da je ovo bio i jedan od najvećih uspjeha u Hrvatskoj sportskoj povijesti“- kaže Bošković.
Zbog intenzivne karijere malo pozna ljepote Hrvatske. “Nakon reprezentativnog ljeta ostane ti 2,3 tjedna odmora s tim što ti treba 5,6 dana da se oslobodiš umora. U tih desetak dana teško je putovati bilo kuda. Sada sam počeo obilaziti otoke i unutrašnjost Hrvatske i zaista sam fasciniran ljepotama naše zemlje. Bog nam je dao nešto predivno“- kaže Bošković. Posebno ga raduju priče iz Like u kojoj ljudi nastoje ostvariti dodir sa prošlošću i privući turiste i u Liku. “Bio sam u Gospiću jednom. No sigurno ću doći u Liku. Pogotovo sa djecom koji će sada moći doživjeti drugačija mjesta i drugačiji ambijent. Svakako i vrlo rado doći ću Liku“- zaključuje Bošković.
Milan Tomašević
FOTO: waterpology.com
