Nogometna (pri)sjećanja: uz odlazak nogometnog velemajstora Jurice Jerkovića

Objavljeno: 07/06/2019

MALI, PAZI DA NE ISPADNEŠ VANKA

Ljeto 1971. Nogometna sezona Prve YU lige na samom je kraju. Puno utakmica DINAMA gledao sam u Beogradu i nemali broj puta veselio sam se pobjedama DINAMA, koji je na Marakani protiv CRVENE ZVEZDE odlično prolazio, nešto teže protiv PARTIZANA na stadionu JNA, najteže protiv OFK BEOGRADA na vjetrovitoj Karaburmi…

Taj dan odlučio sam gledati OFK BEOGRAD – DINAMO i zagrebački modri doživjeli su poraz. Čini mi se, bilo je 2:0 za romantičare s Karaburme. Uostalom ni najjači DINAMO nije mogao odoljeti Gugleti, Banoviću, Samardžiću, Skoblaru …jedan od najtežih poraza doživio je DINAMO upravo na Karaburmi rezultatom 6:2. A za DINAMO su tada igrali Lamza, Zambata, Belin, Rora…

Tog popodneva ljeta ’71. pokunjeno sam se vraćao na beogradsku željezničku stanicu, kad odjednom pjesma, graja, erupcija oduševljenja: pogledam što se događa i gle čuda! Nogometaši HAJDUKA pristigli su iz Novog Sada gdje su pobijedili VOJVODINU 3:1 i gromoglasno marširaju kroz beogradsku željezničku stanicu! Osvojili su titulu prvaka! Maser Soldo bio je gromada od čovjeka i čini mi se da je nosio svu opremu i torbe svih nogometaša i krčio put. Razgrnuti nekoliko ljudi Soldo bi mogao kao od šale. a i tko bi se usudio krenuti na njega. Radoznalci su bili zatečeni, otvorenih usta gledali su neviđenu hrabrost hajdukovaca u srcu Beograda. Vraćao sam se istim vlakom koji je išao za Split. Pivo i šampanjac tekli su u potocima, pjesma nogometaša HAJDUKA u nevjerici je zatekla zvezdaše i partizanovce. Nitko im nije tog momenta pokušao pokvariti slavlje. Konačno, vlak je krenuo i uslijedio je tunel (nogometne su prodavali Lamza i Šekularac) i tu su Beograd i Split isti – jedino po tunelima. Dok vlak ubrzava evo nas odjednom u tunelu, drukčiji je zvuk kloparanja kotača, krivudava bijela crta u tunelu titra pred očima. Dva tunela na kraju grada. Ili na početku. Splita i Beograda.

Daleke 1971. u bijelom dresu HAJDUKA, trener je bio Luštica, igrali su: Hlevnjak, Holcer, Jerković, Džoni, Pavlica, Jovanić, Lemešić, Vukčević, Nadoveza, Vardić, Boljat, Bošković, Buljan, Peruzović, Žutelija, Mužinić, Sirković, Gluić, Zrilić, Smolčić, Matković, Ferić i Ivković. Nažalost, životne bitke koje svi gubimo, već su izgubili: golmani Vukčević i Sirković, Hlevnjak, Holcer, prije nekoliko dana Jerković, Jovanić i Vardić – koliko je meni poznato.

Te beogradske večeri izbliza sam vidio splitske nogometne majstore i jednog istinskog nogometnog velemajstora – Juricu Jerkovića. Bio je nogometaš najplemenitijeg kova, fantazist svjetske klase. Genijalan nogometni znalac. Takvih je danas sve manje. Skoro ih nema. Dok je vlak gutao kilometre u kupeima spavaćih kola orilo se “Vučko ima refleks brzi zato njega Rajko (YU izbornik Mitić op.a.) mrzi…”, Marjane, Marjane…i kako je to bila godina buđenja hrvatskog nacionalnog ponosa, Joško Gluić poigravao se nogometnom loptom na kojoj je krupnim slovima bilo ispisano BOG I HRVATI.

———————————————————————

Imao je HAJDUK tada vrhunskog golmana Vukčevića, koji je uz Dautbegovića iz DINAMA, bio golman koji je izvodio čudesne, fantastične parade od kojih je zastajao dah, i te nogometne trenutke i doživljaje iz tih zlatnih nogometnih vremena nije jednostavno riječima opisati. To je trebalo vidjeti i doživjeti. Džoni i Buljan bili su silver brijači u obrani i nije napadačima protivničkih ekipa bilo lako. Sjećam se jednog gola Vilsona Džonija koji je postigao u Maksimiru igrajući za DINAMO protiv ZVEZDE. Na nekih 20-ak metara od gola Dike Stojanovića padala je visoka svijeća, Džoni je loptu dočekao punom nogom i njegov projektil rasparao je mrežu ZVEZDINOG golmana. Taj udarac ni tri golmana ne bi mogli obraniti. Dogodi se u karijeri jednom ili nijednom. Kako je Maksimir tada eksplodirao! Zamišljam kakve rime je brzometno ispaljivao genijalni i neponovljivi radio-reporter Ivan Tomić…

U vlaku sam stajao na hodniku blizu vrata i u jednom trenutku, blijed u licu od radosti i uzbuđenja, primjetnom umoru i iscrpljenosti kojima je dodao koju kapljicu – prošao je Jurica Jerković. Pogledao me i rekao – mali, pazi da ne ispadneš vanka. Odgovorio sam mu – Jure bez brige, čuvaj ti sebe…

Kakav je Hlevnjak nogometaš bio! Trkač, borac i znalac. Pokrivao je prostor za trojicu. Ili Jovanić – brzanac s dinamitom u nogama. O Holceru ne treba trošiti riječi – klasa. A tek “lička haubica” Ivan Ito Pavlica! Brz, snažan, dribler gromovitog udarca, nogometaš koji je poput Skoblara išao ravno na protivnika, kod njega nije bilo uzmicanja. Jednom je na Starom placu na zagrijavanju prije utakmice odapeo svoj projektil i lopta je brzinom munje zdrmala u glavu milicajca pored gola! Kaciga je odletjela, milicajac je samo zatresao glavom i poput svijeće u slobodnom padu pao na leđa. Stadion je poludio i pao u delirij oduševljenja jer tada milicajci, oni uglavnom s brkovima, pendrecima i petokrakom na kapi, nisu bili na listi omiljenih lica…

Ili onaj stari dobri – zašto je Nadoveza mlad počeo gubiti kosu? Zato što mu je Pavlica slao rezane, oštre centaršuteve. A splitski Pele Petar Nadoveza s brojem 9 nadavao se golova i te 1971. bio je s Jankovićem iz ŽELJEZNIČARA prvi strijelac YU prvenstva s 20 golova! Jednom mi je legendarni branič DINAMA Filip Blašković rekao – najteže mi je bilo čuvati Nadovezu, bio je jak s loptom na zemlji i u zraku! Luka Peruzović? Bedem HAJDUKOVE obrane tih godina. Dražen Frfa Mužinić bio je klasa za sebe: mali rastom, prgavi znalac, neumorni trkač i koga je taj “primio pod svoje” nije se naigrao baluna…

No najveći od svih bio je Jurica Jerković: filigranska tehnika, genijalna proigravanja i dribling, u trku ili u mjestu, udarci objema nogama. I glavom, iako mu visina nije bila jača strana. Neumorni graditelj HAJDUKOVE igre tih godina. Mnogi s pravom kažu – najveći nogometaš HAJDUKA svih vremena! Neponovljiva bijela 10. Dobro ga je upamtio i Pele na svom oproštaju na Marakani pred 160.000 gledatelja. To je bila najbolja pozornica za takvog nogometnog maga i čarobnjaka kakav je bio Jerković: svjetski hram nogometa, uz dužno poštovanje atmosferi i stadionu Wembley. Toga dana Jerković je Brazilcima ali i cijelom nogometnom svijetu poklonio jedan od svojih legendarnih golova. Legendo, počivaj u miru Lovrinca. Marjan uvijek bdije i hrvatski se barjak vije nad Splitom i HAJDUKOM!

TEKST I FOTO: Mirko Kalanj