Suci pokrali rukometaše Gospića!!!

Objavljeno: 05/03/2018

GOSPIĆ- Već smo javljali da su rukometaši Gospića sinoć poraženi od Dubovca u susretu 12.kola druge hrvatske rukometne lige rezultatom 27:23. No sada ćemo malo o onoj, nažalost sve češćoj,tamnoj strani sporta, o suđenju i sucima. Uvijek se može reći da su navijači pristrani, subjektivni i da im se često  učini da je njihov omiljeni klub ili sportaš oštećen. No, kada je previše, kao što je bilo u ovoj utakmici, onda je previše.

Naime, suci Štefančić i Abramović iz Rijeke bili su glavni akteri utakmice Gospića i Dubovca. Tijekom i nakon utakmice najmanje se bavilo rukometom budući su sva svjetla pozornice na sebe navukli ljudi u crnom grubo oštetivši Gospićane u brojnim situacijama tijekom prvog poluvremena. Kada ne bi znali o kojem se sportu radi ljudi bi prema prekršajima gostujućih igrača toleriranih od strane sudaca mogli pomisliti da se radi o ragbiju. Pregršt „nes(p)retnih“ prekršaja, udaraca s leđa i u području vrata i glave suci većinom „nisu vidjeli“, a jedan od njih završio je težom ozljedom Udiljka (teže iščašenje prsta lijeve ruke). Tijekom prvih 30 minuta utakmice nije bilo milosti za domaće rukometaše, a sve je kulminiralo „stotom“ očiglednom pogreškom kada u posljednjim trenucima prvog poluvremena gostujući igrač nije sankcioniran nikakvom kaznom iako nije dozvoljavao Paveliću izvođenje udarca s 9 metara, te je vrijeme za igru isteklo.  Umjesto u egalu, ili s minimalnjim zaostakom,  na odmor se, zbog nevjerojatnih sudačkih pogrešaka na račun  domaćina,  otišlo s prednošću od čak 7 pogodaka razlike za Dubovac.

Drugo poluvrijeme su domaćini, uz početak ujednačenijeg suđenja, unatoč izostanku stožernih igrača koje su zamijenili petnaestogodišnjaci malo po malo smanjivali zaostatak no nije bilo vremena za potpuni preokret te pobjeda 27:23 odlazi u Dubovac.

Žalosno je da se u sportu sve počinje vrtjeti oko sudaca. Sport se igra zbog gledatelja, igrača, a suci bi trebali biti negdje daleko sa strane, gotovo neprimjetni Ali, zašto bi suce brinulo  koliko netko radi, koliko se netko bori, koliko netko živi za svaku utakmicu kada se zna da negativnu ocjenu neće dobiti, kada se zna da sudac može postati svatko, kada se zna da će kako god da odsudili dobiti svoju plaću koja je svake godine sve veća. Nažalost, sve navedeno je slučaj u svijetu, u cijeloj Hrvatskoj, pa zašto ne bi bilo u našem malom Gospiću.

 

Milan Tomašević